Ante Miloš - Pilja u nogometu je bio simbol predanosti. Igrao je s obje noge, a fantastičnom ljevicom je parao mreže.
Oči ljubitelja nogometa u Grudama ovog ponedjeljka bile su uprte u domaću utakmicu Gruda protiv Ljubuškog. Utakmica je bila dobra, Gruđani su pobijedili i s tri boda učvrstili se na trećem mjestu, sačuvali nadu u jedan od najvećih uspjeha s domaćom ekipom.
Međutim, u pozadini se dogodilo nešto što vrijedi upisati u povijesne knjige HNK Grude. Od nogometa se oprostio Ante Miloš – Pilja. Tih i samozatajan, bio je legenda grudskog nogometa, a na isti takav način je i otišao – bez pompe, bez huka s tribina, bez onog simboličnog udarca s centra. Pilja je jednostavno volio u tišini raditi velike stvari i u tom našem mikro svijetu davao se do maksimuma. Ruku na srce, ove godine mu je 34, a ako pogledamo svjetski nogomet – mnogi u tom sutonu karijere pružaju svoje najbolje partije – ali ozljede su učinile svoje, a Pilja, ako ne može dati maksimum, radije će prepustiti mjesto onima koji dolaze.
Ekipa portala Grude.com nije mu dala da ode bez riječi jer autor ovih redaka, koji je doslovno nekad s njim živio na terenu, zna kakva je klasa bio – i nogometna i ljudska.
– U klubu sam počeo trenirati s 5 godina, znači 1996. – počinje svoju priču Ante Miloš – Pilja, gutajući knedlu. Vrti film, vraća se u HNK Grude nekad i danas, dok se ja vraćam na 2015., kad je zabio gol za Pešiju, te je na kraju momčad s periferije uzela svoj jedini naslov prvaka Lige mjesnih zajednica.
U seniore Gruda došao je sa 17 godina. – Prvi put sam u zapisniku bio 2008. godine protiv Kupresa u gostima, nakon toga sam proveo godinu dana u Vinjanima, a onda sam od početka 2010. pa do danas bio u HNK Grude – prisjeća se Pilja. Kaže da su mu Vinjani bili dragi, ali s Grudama mu se ništa nije moglo mjeriti. – To mi je jednostavno u srcu, jedna ogromna ljubav – kaže, i sugerira zašto se možda nije otisnuo u neki jači klub. Jer, potpisali bi se mnogi na ovo, Pilja je u ono vrijeme mogao proći probu bilo gdje.
Odigrao je stotine utakmica u najdražem dresu. Vrteći film sjećamo se fantastične ljevice koja je parala mreže, slobodnjaka koji su bili pola gola, preciznog udarca desnom ako se stvori prilika. – Teško je izdvojiti neku utakmicu i najslađu pobjedu jer bilo ih je mnogo, ali pamtim svaku utakmicu koju sam odigrao. Možda ću izdvojiti onu protiv HNK Sloga Uskoplje u proljeće 2011., kad smo igrali kod kuće. Oni su se borili za 1. mjesto i odradili pripreme u Turskoj, u Antalyiji, što je nepojmljivo za klubove iz našeg ranga. Bilo je 2. kolo proljetnog dijela. Pobijedili smo 2:1 – ja sam zabio za 1:0, oni izjednačili, a u zadnjim minutama asistirao sam Pavi Mikuliću za konačnih 2:1. Zanimljivo je da je tada za njih igrao legendarni Ilić, koji je nekoć igrao za Grude u Premijer ligi, a u toj utakmici nije nastupio, ali je igrao Jackson, bivši igrač Čelika, koji je u karijeri dijelio svlačionicu – koliko god zvučalo nevjerojatno – s Radamelom Falcaom – priča Pilja, ne skidajući osmijeh s lica.
Ponosan je na sezone odigrane u Grudama. – Kao uspješnu izdvojio bih onu 2020./2021., kad smo u drugom dijelu prvenstva nanizali 8 pobjeda zaredom i u zadnjem kolu izgubili 1:0 protiv Klisa u gostima. Primili smo gol u zadnjoj minuti, a prije toga promašili zicera. Pobjedom bismo završili drugi na tablici – prisjeća se. I mi smo se toga prisjetili, jer se radilo o izravnoj borbi za drugo mjesto – što bi bio povijesni uspjeh nakon onog ulaska u Premijer ligu s početka milenija. Klis i Grude tada su završili bodovno izjednačeni sa 43 boda, dok su ispred bili Ljubuški, te Tomislav i Sloga s po 44 boda, ali i s odigranom tom posljednjom utakmicom. Iako su se borili do kraja, Klis je slavio, a Grude završile pete. A nijansa je nedostajala.
Ipak, iako je Pilja odigrao svoje, on je do kraja sezone s ekipom i bit će najveći navijač da se osvoji fantastično treće mjesto. – Ovo je sezona kada dečki igraju odlično i završit će pri samom vrhu. Volio bih da sam im mogao pomoći nastupima, ali volim ovaj klub i znam da će uspjeti – kaže nam, dok neki novi klinci jure Elić Lukom i sanjaju velike stadione, kao što smo svi nekoć sanjali pod paskom pokojnog Dine, Mađara, Piljoša, Prkeca i drugih legendi. Danas klub izvrsno vode treneri Miloš, Primorac, Bandići, Vlašić, Erkapić, Mikulić... i ne sumnjamo da će njihov rad izroditi novog Pilju – nekoga tko možda nije sanjao velike stadione, već samo da za Grude da sve što može dati. I učinio je to. Otišao je – mislio je samozatajno – ali morali smo mu to malo pokvariti i podsjetiti ga na uspjehe s Hrvatskim nogometnim klubom Grude, Pravchester Unitedom, s kojim je uzeo srebro na turniru fakulteta, te s Pešijom, kojom je osvojio Ligu mjesnih zajednica općine Grude, iako mali nogomet nikad nije preferirao.
Maestro, hvala na svemu. Nogometne Grude bit će ti vječno zahvalne.
Ali predosjećamo – od tebe ćemo o nogometu još mnogo čuti i naučiti u desetljećima koja dolaze.
Ž.An/Grude.com
