Tomislavu Domoviću dodijeljena Godišnja nagrada DHK HB Antun Branko Šimić FOTOGALERIJA

Danas je u Drinovcima, na svečanoj Akademiji u sklopu 62. Šimićevih susreta, Tomislavu Domoviću dodijeljena Godišnja nagrada DHK HB Antun Branko Šimić.
Na natječaj za dodjelu Godišnje nagrade DHK HB Antun Branko Šimić, raspisan 10. siječnja 2025., prijavilo se trideset i šest autora s trideset i osam djela objavljenih prošle, 2024., godine. Prosudbeno povjerenstvo, Mato Nedić, predsjednik, te članovi Ružica Soldo i Ljubo Krmek, nakon višekratnih konzultacija, načinilo je uži izbor djela o kojima su raspravljali, a taj izbor izgleda ovako:

1. Ivan Bitanga Šujan, Ljekovite rane, pjesme
2. Tomislav Domović, Slava, pjesme
3. Ivan Klarić, Rimski trg, proza
4. Srećko Marijanović, Topologija sjene, roman
5. Lydia Scheuermann Hodak, Oboje bosonogi, autobiografska proza
6. Ivan Sivrić, Poslije Mnemozine, pjesme
7. Tomislav Šovagović, Platonovo platno, roman

Prosudbeno povjerenstvo za Godišnju nagradu DHK HB Antun Branko Šimić jednoglasno je predložilo Upravnomu odboru DHK HB, a Upravni odbor usvojio prijedlog i odlučio da godišnju nagradu dodijeli Tomislavu Domoviću za poetsku knjigu naslovljenu Slava, koju je 2024. godine objavilo poduzeće Vjetrokaz iz Zagreba.

Tomislav Domović je neosporno pjesnik koji zna što je pjesma. I novom zbirkom jednostavno naslovljenom Slava, po uskliku Slava Ukrajini!, Domović pokazuje da je on srodnik riječi. Domović piše poeziju – ne da bi odao počast samo Ukrajini i Ukrajincima koji su danas na braniku, nego svima i svugdje koji u bilo kojemu vremenu i na bilo kojemu mjestu moraju postupiti isto: jučer u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, danas u Ukrajini, a sutra tko zna gdje. Stoga Domovićeva poetska misao i u nju ugrađena antiratna poruka imaju univerzalno značenje.

Pjesnik pred čitatelja donosi doživljaj rata kao razarajuće snage zahvaljujući kojoj nestaje trud ljudskih ruku, rad brojnih naraštaja koji su izgrađivali zemlju i predavali ju potomcima, vjerujući u bolje sutra. Pod pritiskom te razarajuće snage nestaje i čovjek, ne samo branitelj, nego i rušitelj koji se urušava iznutra, u sebi samome, makar toga možda nije svjestan. Takav napadač, nečovjek, postaje dehumanizirano biće u službi mržnje i pohlepe. Nasuprot takvima pjesnik postavlja ljubav od koje počinje život, u koju je ugrađena nada, koja je neuništiva, usprkos svima, unatoč svemu, koja mora ostati pobjednikom na kraju bitke nad bitkama.

Domovićev je pjesnički izraz jasan, nepatvoren, proizišao iz bistre misli, suobličen s temom i s motivima njegovih pjesama. Tu je i slobodan stih potpuno primjeren kao simbolično sredstvo izražavanja kojim pjesnik čitatelja upućuje na misao o slobodi.

Imajući u vidu rečeno, Prosudbeno povjerenstvo zaključilo je kako Tomislav Domović zaslužuje biti nagrađen Godišnjom nagradom Antun Branko Šimić za poetsku knjigu Slava.

FOTOGALERIJA