Potpuno izolirani od svijeta, kardinali popodne ulaze u konklavu

Konklave su zasjedanje kardinalskog zbora Rimokatoličke Crkve s ciljem izbora novog rimskog biskupa, odnosno pape, i najstarija su metoda izbora čelnika neke institucije u svijetu.

Konklave (od latinskog 'cum clave' – s ključem) u obliku sličnom današnjem ustanovljene su 1274. odlukom pape Grgura X. On je potaknut dugom povijesti političkog upletanja u izbor papa i dugim razdobljima sedisvakancije (upražnjena mjesta rimskog biskupa), odlučio da se kardinali izbornici moraju izolirati, zaključati izvana i da ne smiju otići dok ne izaberu novog poglavara.

Papa Pavao VI. propisao je 1970. da u konklave mogu samo kardinali mlađi od 80 godina, a moraju se sazvati najranije 15 i najkasnije 20 dana od smrti pape ili od njegova odreknuća od službe. Za izbor novog pape potrebne su dvije trećine glasova i njegov pristanak.

Od 1846. konklave se bez iznimke održavaju u Sikstinskoj kapeli, najpoznatijoj među kapelama Apostolske palače, slavnoj po svojoj arhitekturi i freskama renesansnih majstora Michelangela, Botticellija i drugih po zidovima i na stropu.

Kardinali tijekom konklava glasaju u Sikstinskoj kapeli, ali su za njihova trajanja smješteni u obližnjem Domu svete Marte.

Iako služi i u druge svrhe, na primjer papa Franjo u njoj je živio, ta petokatnica izgrađena tijekom pontifikata Ivana Pavla II. najpoznatija je baš kao rezidencija kardinala tijekom konklava. Ima 128 soba, a kardinalima se njihove dodjeljuju ždrijebom.

Nije to hotel s pet zvjezdica, ali je dom vrlo udoban i gosti u njemu imaju sve što im treba, kazali su kardinali.

Za trajanja konklava sve radijske, televizijske i telefonske veze prekidaju se jer kardinali moraju biti izolirani od vanjskog svijeta i mogućih utjecaja na njihovu odluku.

Izbor za novoga papu ritual je bogat tradicijom i simbolikom, tajnovitošću i hipnotičkim gregorijanskim napjevima.

Na dan početka konklava, kardinali ujutro slave misu "Pro Eligendo Papa" (za izbor pape), a zatim u procesiji uz Litanije svih svetih i himničnu "Veni, Creator Spiritus" (O dođi, Stvorče, Duše svet) kreću u Sikstinsku kapelu.

U njoj će prvo položiti prisegu da će poštivati proceduru izbora i zavjet šutnje. Zavjet čita dekan kardinalskog zbora ili njegov zamjenik ako je prvi stariji od 80 godna i nema pravo glasa (to će se dogoditi na ovim konklavama jer je dekan Giovanni Battista Re prestar za glasanje, pa će tu ulogu preuzeti argentinski kardinal Leanrdo Sandri).

Kardinali prisegu polažu pojedinačno, držeći ruku na Evanđelju.

Extra omnes!

Iako je Vatikan notorno prožet tajnovitošću, postoje dobri povijesni razlozi zašto se o konklavama ne priča i zašto se kardinali moraju obvezati da će glasovati po svojoj volji, kaže profesor povijesti Crkve monsinjor Robert Wister.

Naime, sve do početka 20. stoljeća francuski ili španjolski kraljevi ili sveti rimski car imali su pravo veta na izbor pape. Posljednji je to pravo iskoristio austrougarski monarh Franjo Josip kad je na konklavi 1903. godine blokirao izbor tadašnjeg državnog tajnika Mariana Rampolle. Umjesto njega, Papom je postao Giuseppe Sarto (Pio X.).

Kardinali će prije početka glasanja čuti nagovor za to posebno zaduženog svećenika kojim im se izlaže stanje u kojem se Crkva nalazi i sugeriraju kvalitete potrebne za novog papu. Nakon toga, ravnatelj papinskih liturgijskih slavlja uzvikne "Extra omnes" (svi van) i zatvori vrata.

Osim njega, u kapeli mogu ostati tajnik Kardinalskog zbora, još dva majstora ceremonijala, strogo ograničen broj pripadnika pomoćnog osoblja i medicinske sestre u pratnji bolesnih kardinala, ali uz prethodnu suglasnost Kardinalskog zbora, te dva liječnika.

Kao i kardinalima, i njima je strogo zabranjeno iznošenje bilo kakvih informacija s konklava, a Sikstinska se kapela prije početka pomno pregleda kako bi se uklonili eventualno postavljeni prislušni uređaji. Kazna za odavanje informacija s konklava, bilo izravno ili neizravno, jest ekskomunikacija.

Eligo in Summum Pontificem

Prvog dana konklava kardinali glasaju samo jednom, a u sljedećim danima dvaput prijepodne i dvaput popodne. Ako nakon tri dana nema rezultata, dolazi do prekida glasanja najviše na jedan dan koji je posvećen molitvi, sastancima, promišljanju i duhovnoj obnovi. Taj se postupak ponavlja bude li novih sedam krugova glasanja bez izbora pape.

"To je relativno malena skupina ljudi koji se međusobno prilično dobro poznaju i izbor pape više nalikuje izboru pročelnika odsjeka na fakultetu nego političkom skupu", kazao je prije više godina ugledni američki vatikanist John Allen.

Samo glasanje sastoji se od tri faze. U prvoj se pripremaju i distribuiraju glasački listići te se ždrijebom izvlače imena devetorice kardinala koji će sudjelovati u procesu. Trojica su brojači glasova, trojica su "infirmari" (zaduženi za skupljanje glasova bolesnih kardinala), a trojica su revizori.

Glasački listići su pravokutni, na njihovu gornjem dijelu piše "Eligo in Summum Pontificem" (Za vrhovnog svećenika biram), a u donjem je dijelu prostor za ime, koje mora biti jasno napisano tiskanim slovima.

Kardinali listiće ostavljaju u posebnu posudu u obliku urne smještenu na oltaru Sikstinske kapele, točno ispred Michelangelova "Posljednjeg suda". Pri tom izgovaraju: "Pozivam za svjedoka Isusa Gospodina koji će biti moj sudac, da svoj glas dajem onome za kojeg, pred Bogom, mislim da treba biti izabran".

Kad svi kardinali završe s glasanjem, brojači prvo provjeravaju je li broj listića jednak broju izbornika. Ako je to u redu, prelazi se na brojanje glasova. Prva dvojica brojača ime pročitaju šutke, a treći naglas i zatim listić probuši iglom kroz riječ "eligo" kako ne bi došlo do dvostrukog brojanja. Revizori sve kontroliraju.

Habemus Papam

Ljudi često zamišljaju da je atmosfera u Sikstinskoj kapeli tijekom izbora toliko napeta da bi se mogla rezati nožem, ali zapravo više nalikuje liturgiji nego političkoj konvenciji.

Pokojni austrijski kardinal Franz Koenig, koji je sudjelovao na trima konklavama, u jednom se intervjuu 2002. nasmijao na opasku da je ozračje na konklavama zacijelo naelektrizirano. "Vjerujte, da možete gledati što se događa unutra, nasmrt bi se dosađivali", kazao je.

Iskorišteni listići se spaljuju nakon jedinog glasanja prvog dana konklava i zatim nakon svaka dva završena kruga glasanja (prijepodnevnog i popodnevnog) idućih dana.

No, bude li papa izabran listići se spaljuju odmah (kao u slučaju izbora Benedikta XVI. koji je izabran u prvom popodnevnom glasovanju drugog dana konklava).

Za tu prigodu u Sikstinsku kapelu se instalira posebna peć i dimnjak. Kako bi se javnost na Trgu svetog Petra i u svijetu izvijestila je li papa izabran, prigodom spaljivanja listića dodaju se posebne kemikalije koje dim čine crnim (ako nije postignuta dvotrećinska većina) ili bijelim (ako je papa izabran).

Kako se unatoč kemikalijama mnogo puta nije uspijevalo razaznati koje je boje dim (najčešće je ispao siv), Ivan Pavao II. odlučio je da izbor pape uz bijeli dim mora popratiti i zvonjava zvona bazilike svetog Petra.

Kada jedan od kardinala dobije potrebnu većinu glasova, dekan kardinalskog zbora (ili njegov zamjenik ako je ovaj prestar za glasovanje) pita izabranog papu prihvaća li izbor. Izabrani nema nikakvu obavezu prihvatiti, ali u praksi kardinali koje ne žele postati papom to unaprijed najave.

Nakon što prihvati izbor, dekan novog papu pita kojim će se imenom zvati. Nedugo potom, papa odlazi u "sobu suza", malenu prostoriju uz Sikstinsku kapelu, u kojoj se odjene u papinsku odoru (unaprijed su pripremljene tri veličine: mala, srednja i velika) i pripremi se za izlazak na balkon bazilike svetog Petra.

A ondje će njegov izbor tradicionalnom objavom "Habemus Papam" (Imamo Papu) proglasiti kardinal protođakon (u slučaju ovog izbora to će biti francuski kardinal Dominique Mamberti).

Papinski ceremonijar u pontifikatu Ivana Pavla II. nadbiskup Pietro Marini rekao je da je izlazak na balkon drevna tradicija. "Izlazak pape na balkon svetog Petra, pljesak, usklici i erupcija radosti na neki način znače da Rimljani prihvaćaju svog papu", rekao je.

U konklavu ulazi 133 kardinala

Ne predstojećim koklavama na kojima će se birati Franjin nasljednik sudjelovat će 133 kardinala. Moglo ih je biti 135, ali su dvojica odustala zbog bolesti.  U konklave mogu ući svi kardinali mlađi od 80 godina u trenutku nastupanja sedisvakancije.

Franjo je imenova 108 od 133 izbornika. Ukupno, 52 su iz Europe, 23 iz Azije, isto toliko iz Latinske Amerike, 17 iz Afrike, 14 iz SAD-a i Kanade i četvorica iz Oceanije. Među izbornicima su i dvojica hrvatskih kardinala Josip Bozanić i Vinko Puljić. Oni su među rijetkim kardinalima koje je imenovao još Ivan Pavao II. i ovo im je treća konklava.

Kardinali izbornici najčešće papu biraju među sobom, ali ništa ih ne priječi da izaberu i nekog kardinala starijeg od 80 kojeg neće biti u konklavama. Tradicionalno je katoličko uvjerenje da se konklave odvijaju pod vodstvom Duha Svetoga, ali, po riječima samih kardinala, njegovu ulogu ne treba preuveličavati.

Kardinal Joseph Ratzinger je u razgovoru za bavarsku televiziju 1997. rekao da se Duh Sveti ne sudjeluje na konklavama "u smislu da diktira koga treba izabrati".

"Njegovu ulogu treba shvatiti elastičnije, on djeluje više kao dobar učitelj koji nam daje dovoljno prostora, dovoljno slobode, ali se nalazi uz nas, kazao je Ratzinger koji će osam godina poslije postati papa.

Najbolje izglede za izbor, po analitičarima i kladioničarima, imaju talijanski kardinal Pietro Parolin i filipinski Luis Antonio Tagle. 

Iza njih se često spominju Ganac Peter Turkson, kozervativni mađarski kardinal Peter Erdo, liberalni bolonjski nadbiskup Matteo Zuppi, latinski jeruzalemski patrijarh Pierbattista Pizzaballa, marsejski nadbiskup Jean-Marc Aveline, malteški kardinal Mario Grech i američki Robert Prevost. 

Međutim, u povijesti nije rijetkost da su kardinali izabrali potpuno neočekivanog kandidata poput Karola Woytile 1978. godine.