Grčki specijalitet najviše se jede na Balkanu - u brojnim verzijama

Musaka je jedno od onih jela koja većini bude neko posebno veselje - pravi obiteljski obrok koji pamtimo još iz najranijih dana. Kod nas je najčešća klasična verzija od krumpira i mljevenog mesa, no zapravo musaka dolazi u brojnim verzijama koje uključuju razno povrće.

Radi se o jelu koje potječe s Bliskog istoka i Balkana, a danas je najpoznatija kao specijalitet grčke kuhinje. Riječ musaka dolazi od arapske riječi musaqqa'a, što znači "ohlađeno" ili "navlaženo". Prve verzije ovog jela pojavile su se u arapskoj kuhinji još u srednjem vijeku, a kasnije su se proširile po Osmanskom Carstvu, uključujući Balkan i Mediteran. Moderna grčka verzija musake, s bešamel umakom, nastala je u 20. stoljeću, kada je grčki kuhar Nikolaos Tselementes prilagodio tradicionalni recept dodavši francuski bešamel.

Kako se pripremala kroz povijest

Originalne arapske verzije sastojale su se od patlidžana, rajčice i mesa, ali bez bešamela. Osmanska verzija uključivala je patlidžan, mljeveno meso i začine poput cimeta i klinčića, dok grčka musaka (najpoznatija danas) ima slojeve prženog patlidžana, mljevene janjetine ili govedine, rajčice i bešamela. Balkanska musaka umjesto patlidžana koristi krumpir, a umjesto bešamela često se stavlja smjesa jaja i vrhnja. Turska musaka nema slojevitu strukturu, već se sastojci peku zajedno u posudi i poslužuju s rižom ili kruhom.

Iako je danas najpoznatija kao grčko jelo, musaka je zapravo internacionalno jelo čiji se recept prilagođavao kroz povijest. Jelo nije uvijek bilo slojevito - rane verzije bile su više slične varivu nego složencu.

Recepti za varijacije musake

Danas radimo klasičnu musaku od mesa i krumpira, a recept možete pronaći ovdje. No, zašto stati na klasiku kad su tu i musaka od špinata i tikvica, musaka od kelja, musaka od poriluka, musaka od karfiola ili musaka od tikvica - isprobajte ih i tako iskoristite povrće u svim sezonama tijekom godine.