Ljubav nije ograničena samo na jedan dan u godini.
Drugi mjesec je za nekog mjesec ljubavi, točnije 14.2. je dan za ljubav. Organizacija, pripreme, spektakularni pokloni za nekog su obavezan način obilježavanja Valentinova. Svima nam je poznato kako to izgleda – crvene ruže, večera uz svijeće, plišani medvjedići veličine prosječnog ormara i statusi na društvenim mrežama – “Najbolji muž/dečko/zaručnik na svijetu!”. Valentinovo svake godine dolazi s jasnom porukom: Ljubav treba biti spektakl.
I to ne bilo kakav, nego filmski. Pitamo se: ako nije posebno, grandiozno, upečatljivo je li to uopće ljubav?
„I živjeli su sretno do kraja života….“
Još od malih nogu okruženi smo “savršenim” ljubavnim pričama. Disney priče i crtići naučili su nas da prava ljubav uvijek pobjeđuje, romantične komedije pokazale su nam da je drama ključ strasti, a društvene mreže da je ljubav mjerljiva kroz skupe poklone i velike ljubavne geste, piše skrivenoumeni.com
No, moramo se zapitati što je od toga stvarno, a što je ipak marketinški trik?
LJUBAV NIJE REKLAMA
Kad bismo razmišljali o ljubavi prema onom što vidimo na Valentinovo, to bi značilo da osobe koje ne dobiju ogroman buket ruža, romantičnu večeru ili putovanje nešto rade krivo. Ne vole se dovoljno…
No, istina je drugačija. Prava ljubav rijetko kada izgleda kao reklama za parfem ili čokoladu. Rijetko kada izgleda kao savršeno uhvaćeni trenutak na uređenoj slici koju ćemo postaviti na društvene mreže. Rijetko kada, jer je ljubav u suštini u onim sitnicama koje nitko ne fotografira – u zagrljaju nakon napornog dana, u držanju za ruke, u dugim razgovorima – o prošlosti, budućnosti, sadašnjosti, u toplom čaju kada je zdravlje narušeno, u pažnji, slušanju, podršci… U vremenu u kojem smo posvećeni samo toj osobi. U vremenu kada uživamo u trenutku, u sadašnjosti bez pritiska da se pokažemo, pohvalimo i podijelimo.
Ljubav može biti izražena i u cvijeću na dan zaljubljenih, u večeri, gestama i medvjedićima, međutim skupocjeni pokloni i velike romantične geste nisu dokaz ljubavi. Ljubav ne bi smjela biti natjecanje u spektakularnim iznenađenjima jer problem nastaje kada savršene velike i spektakularne geste smatramo jedinim pravim izrazom ljubavi. A takva romantizacija ljubavi na Valentinovo često nas stavljaju pod pritisak, zbog kojeg se pitamo: „Je li moj partner dovoljno romantičan?“ ili „Je li mu uopće stalo do mene?“ ako nije organizirao/la nešto spektakularno. A to pitanje može dovesti do osjećaja da nisi „dovoljno“ voljen/a ili da nešto jednostavno nije u redu.
LJUBAV NA VALENTINOVO VS. SVAKODNEVNA LJUBAV
Danas je vrlo teško ignorirati sve ono što vidimo na društvenim mrežama. Savršeno uređene fotografije i savršeno podijeljena iskustva nas na neki način privlače da pomislimo : „I ja želim biti tamo.“; „I ja se tako želim osjećati, to uraditi, to dobiti…“. „I ja želim pokazati da sam voljena!“
A kako ne bi ostao/la samo na tim mislima prisjeti se:
Ljubav nije ograničena samo na jedan dan u godini.
Ako nekog poštuješ, slušaš, podržavaš, brineš o njemu, smiješ se s njim u tvojoj najboljoj i najgoroj fazi – to je ljubav.
Ako te netko poštuje, sluša, podržava, brine se o tebi, smije se s tobom u tvojoj najboljoj i najgoroj fazi – to je ljubav.
Bez obzira na to kupio ti netko cvijeće ili ne.
Voli ljubav, voli geste, znakove pažnje, sitnice; možeš voljeti i velike stvari, romantične spektakle, no ako te ove godine na Valentinovo ne dočeka scena iz romantičnih filmova – ne brini. Ljubav nije u hollywoodskim scenarijima, već u stvarnom životu.
A tamo, srećom, ne trebamo scenarij da bismo bili voljeni. Trebamo pronaći ono važno u pozadini velikih buketa i medvjedića – onu ljubav koja nije savršena, ali koja je vrijedna truda, svakodnevna i ona zbog koje želimo živjeti sretno do kraja života, iako ta sreća može biti popraćena velikim izazovima, teškim vremenima, nesuglasicama, promjenama i poteškoćama. Situacijama koji se ne rješavaju velikim poklonima, nego velikom voljom da živimo onu jednostavnu, svakodnevnu ljubav.
Sretan Dan zaljubljenih; neka ovaj dan bude još samo jedan dan za ljubav ♥︎
