Bila je jedna od najvećih stručnjaka u području mikrobiologije i virologije.
Virologinja dr. Ana Gligić, voditeljica laboratorija Instituta Torlak za vrijeme epidemije velikih boginja 1972. godine, preminula je jučer u Beogradu u 91. godini. Tijekom epidemije uspjela je izolirati virus variole vere, a njezini znanstveni radovi na otkrivanju virusa Marburg i mišje groznice poznati su u cijelom svijetu.
Tijekom osamdesetih i devedesetih godina 20. stoljeća Gligić se usmjerila na proučavanje hemoragijskih groznica. Bila je jedna od najvećih stručnjaka u području mikrobiologije i virologije.
Njene vijesti vezane za koronavirus Facebook je brisao, a jedna od njih bila je vezana za domaće životinje. – Kada bismo imali neki projekt, da mi ispitamo sve te životinje s kojima dolazimo u kontakt, i da vidimo koje vrste korone one nose i što mogu uraditi čovjeka naša saznanja bila bi izuzetno velika. To će se sve svakako saznati za godinu do dvije. Ima znanstvenih članaka koji govore da nema nijednog oboljelog čovjeka koji drži u stanu domaću mačku. Nitko nije obolio tko ima mačke! Znači mačija korona je dala imunitet čak i prema ovom soju koronavirusa koji sada cirkulira – rekla je Gligić, istaknuvši da ova informacija treba dodatna znanstvena istraživanja, ali na dobrom je putu.
Kritizirala je tada i kolege znanstvenike jer nisu na vrijeme reagirali, podsjeća Herc.info.
- Nemamo nijedan rad koji decidirano kaže nešto o ovoj pandemiji, virusu, da neko ime stoji iza toga. Ja sam u mirovini, ali pratim što drugi rade i na osnovu iskustva koje imam, zaključujem. Čini mi se da ponovno prolazimo isti put kao s početka proljeća. Nova pandemija, s "novim – mutiranim virusom". No, ono što treba znati jeste da ćemo se izvući koliko toliko, ali nikada sasvim, jer će virus uvijek biti oko nas. Koronavirus nas okružuje, on je u psima, mačkama, divljim životinjama. Vidite što su kune napravile u Danskoj. U Kini su znanstvenici iz pasa i svinja izolirali virus. Toga moramo biti svjesni i pronaći način da zaustavimo pandemiju i počnemo normalno živjeti – navodi Gligić.
Spominjala je i cjepivo kao bitnu stavku, ako virus ne mutira, međutim korona je stalno mutirala. "Ako je netko napravio cjepivo na virus iz ožujka, koji se u međuvremenu promijenio, ono ne vrijedi za mutirani virus", govorila je svojedobno.
Biografija
Gligić, specijalistica medicinske mikrobiologije i viša znanstvena suradnica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Beogradu, rođena je 6. kolovoza 1934. godine u slavonskom selu Ćeralije, kraj Podravske Slatine. Školovanje je započela u Virovitici, gdje je 1953. završila klasičnu gimnaziju, a 1959. diplomirala biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Beogradu.
Godinu dana nakon diplomiranja zaposlila se kao pripravnica za virologiju u Institutu za javno zdravlje Dr. Milan Jovanović Batut, a zatim je prešla u novoosnovani Institut za imunologiju i virusologiju Torlak. Specijalistički ispit iz medicinske mikrobiologije položila je 1966., iste godine kada je postala voditeljica Jugoslavenskog nacionalnog laboratorija za velike boginje, virusne hemoragijske groznice i vektorske zarazne bolesti.
Posebno značenje za njezin stručni rast imala je edukacija u inozemstvu: 1968. godine otišla je na specijalizaciju za dijagnostiku velikih boginja u najprestižnije laboratorije Europe, uključujući Londonski referentni laboratorij za viruse i Institut za tropsku medicinu u Münchenu.
Osim značajnog doprinosa virologiji velikih boginja, obranila je disertaciju na temu imunologije velikih boginja na Medicinskom fakultetu u Beogradu, čime je dodatno unaprijedila to područje. Njezina karijera obuhvaćala je i istraživanja jednog od najsmrtonosnijih virusa – virusa Marburg, koji je 1967. prva na svijetu izolirala i opisala.
