Zdenko Tolić: I ovih ću blagdana pričati potomcima o Božiću u tišini Tolića sela, zvonima s Kamene ljepotice, pratrovoj propovijedi

Badnji dan i božićno vrijeme vrijeme su kada se mnogi prisjećaju djetinjstva, rodnog kraja i obiteljskih uspomena koje ostaju duboko utkane u našu svijest. Zdenko Tolić, legendarni i najdugovječniji šef sajmišta i sajmovanja ilitiga šef tržnica u Zagrebu, agronom, pjesnik, pučki pisac, ljubitelj svog zavičaja, danas u mirovini sjeća se lijepih dana iz ranijih vremena, a za Grude.com podijelio je svoja razmišljanja o Zagrebu, Božiću, rodnom selu Tolići i nostalgičnim uspomenama koje ga vežu uz Hercegovinu. Njegove priče ispunjene su ljubavlju prema rodnoj grudi, obitelji i tradiciji koja ga prati kroz život.

Grude.com: Kakvi su Božići u Zagrebu i koliko sjećanje u ovim danima vraća u rodni kraj?

Zdenko Tolić: Vrijeme adventa ili predbožićno vrijeme gotovo je idealno za osvrtanje na životni put. Kako god okrenem taj mozaik događaja, uvijek mi u prvi plan iskaču posebno drage sličice asocijacija na djetinjstvo i mladost provedenu tamo gdje sam i rođen i gdje je dragi Bog vjerojatno i predviđao da živim, u mojim Grudama i zavičaju.

No, međutim, životna realnost bila je drukčija; više od dvije trećine života živim daleko od rodne grude, u glavnom gradu svih Hrvata, gdje sam na neki način posložio i elementarne životne uvjete. Tu mislim na period nastavka školovanja, zasnivanja radnog odnosa, gradnje obiteljske kuće te stvaranja obitelji s brojnim potomstvom, na što sam posebno ponosan.

Pored tog zadovoljstva i rezultata mjerljivih materijalnim gabaritima, i dalje sanjam i sa svojom obitelji rado posjećujem rodno ognjište i kuću u kojoj sam progledao i prohodao. Posjetim, osvježim i ukrasim grobove onih zbog kojih sam to što jesam, napijem se do mile volje vode s naše čatrnje, uživam u tišini rodnog sela oplemenjenoj zvonjavom zvona sa Svetog Izidora i amaterskim kukurikanjem Ćišića pivca (nema konkurencije u selu da bolje uvježba kukurikanje), odem na nedjeljnu Svetu misu u najljepšu crkvu na svijetu poslije koje svratim u pratra na ledenu rakijicu i još puno toga što me ispunjava i što mogu ispričati prijateljima i staroj majci kad se vratim ovdje u svakodnevicu.

Grude.com: Napisali ste puno pjesama o rodnom kraju, kao da se u njima čuju i bol i vapaj. Koliko nakon dugog radnog vijeka stižete doći u svoje selo, među svoje ljude, i kome se ovdje posebno obradujete?

Zdenko Tolić: Činjenica koju želim posebno naglasiti jest realizacija odluke o obnavljanju obiteljske kuće u Tolićima prije dvadesetak godina, u selu koje je jedva davalo znakove života i u okolnostima kada su me mnogi, čak i prijatelji, zbog toga smatrali maltene luđakom. Sada, kad pogledam s vremenske distance, vidim da je to bio pravi potez.

Moja obitelj i ja provodimo cijelo ovo vrijeme godišnje odmore i druge cjelogodišnje trenutke ugode na najdražoj lokaciji. U međuvremenu je krenula i sada već dobro poznata priča o Tolića susretima kojima sam, slobodno mogu reći bez lažne skromnosti, dao pristojan obol. Kad ovo kažem, u prvom redu mislim na autorske radove grba, zastave, statuta i himne Tolića susreta "Kreni desno", te literarne radove raznih formi kao što su "Tolića nostalgija", "Evo mene rodna grudo", "Nosi kenjca na babine", "Hercegovka", "Mojoj majci", "Dva bokala" i slično, a radim i na rječniku lokalnog izražaja i izričaja.

Organizirao sam nabavu i postavljanje prometnih znakova koji obilježavaju selo. Pored navedenog, osmislio sam i u skromnim količinama proizvodim liker pod nazivom Herceg-mix, čije glavne komponente čine ljekovito bilje s lokaliteta Gornjih Gruda, kvalitetna domaća loza rakija i još neke male tajne kojima, u formi ukusne aromatične kapljice, pokazujem ljubav prema rodnoj grudi.

Radeći sve navedeno, stalno mi je bilo na umu stvaranje uvjeta za povratak. Plodna tamno crvena zemlja, asfaltirana cesta, javni vodovod i električna energija stvaraju pristojne uvjete za život u nekom mjestu, a to sve selo Tolići sada ima, pa stoga nema razloga da njihovi potomci polako ne izrađuju planove povratka. Zadatak nas koji smo tu rođeni jest da djeci prenesemo prepoznatljive poveznice s tim krajem, a sve će ostalo ići uz Božju pomoć i zadovoljstvo. Siguran sam da će do povratka doći, pitanje je samo vremena.

Grude.com: Hoćete li se ove zime vratiti u rodni kraj i što prvo radite kad dođete u Hercegovinu?

Zdenko Tolić: Čekajući i ovogodišnji Božić širom otvorenih vrata, uvjeren sam da bi mi ovaj naš najdraži blagdan bio puno ljepši kao nekada u tišini Tolića sela, gdje bi božićni sjaj i blještavilo bili u kućama i obiteljima, a ne u parkovima ili na balkonima, kao što je ovdje u najvećoj mjeri. A kako je tek lijepo čuti prepoznatljive zvuke zvona s Kamene ljepotice, pratrovu božićnu propovijed, izljeve poštovanja i dobrote na platou ispred crkve, čestitati Božić uz obaveznu rakijicu iz politrene boce uz dodatak pokoje suhe smokve ili oraška, poslušati nezaobilaznu i nama omiljenu gangu i još puno toga što je teško opisati raspoloživim fondom riječi!

Tješeći se da sam ipak sve ovo osjetio i doživio, a u nadi da će to doživjeti i moji potomci, svima vama koji ćete participirati u ovogodišnjoj grudskoj božićnoj priči želim čestit, sretan i blagoslovljen Božić i Sveto porođenje Isusovo, a ja ću iskoristiti i ovogodišnje božićno obiteljsko okupljanje da svojoj djeci i unucima ispričam još poneku priču koja će dodatno učvrstiti ljubav prema zavičaju i našim korijenima.

I za kraj, tebi, tvojoj obitelji, našem fra Stanku i kolegama iz tvoje redakcije, ČESTIT, SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ I BOŽIĆNE BLAGDANE želi prijatelj Zdenko i cijela obitelj Tolić iz Zagreba.

Ž.Andrijanić/grude.com