Prije 25 godina napustio nas je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman

Na današnji dan, 10. prosinca 1999., u 23 sata i 15 minuta, umro je prvi hrvatski predsjednik, doktor Franjo Tuđman. Tu je vijest, dva sata iza ponoći, hrvatskom narodu i javnosti objavio tadašnji predsjednik Hrvatskog državnog sabora, akademik Vlatko Pavletić.

„Ustavom i sudbinom određeno je da u ovom najtežem času objavim građanima Republike Hrvatske i svim Hrvaticama i Hrvatima izvan domovine da je prestalo kucati veliko srce doktora Franje Tuđmana, državnika i državotvorca i prvog predsjednika moderne, nezavisne, suverene, demokratske Republike Hrvatske“, rekao je Pavletić u dva sata ujutro, istaknuvši kako je za hrvatski narod veličina gubitka usporediva jedino s veličinom Tuđmanove ličnosti, predodređene za pobjede pa i za konačnu pobjedu nad smrću, neponištivim trajanjem u Hrvatskoj povjesnici.

Oči u oči s bolešću

S teškom se dijagnozom Franjo Tuđman suočio tri godine prije kraja svog života. Uz nagli gubitak težine, bolovi u trbuhu prisilili su ga da se, u studenom 1996., podvrgne dijagnostičkim pretragama u Zavodu za radiologiju u Kliničkoj bolnici Merkur. Već prvi nalazi upućivali su na zloćudnu bolest te je predsjednik, u pratnji svoje supruge i liječnika, profesora doktora Branimira Jakšića i doktora Stjepana Kranjčevića, hitno otputovao u SAD, u vojnu bolnicu Walter Reed, u Washingtonu.

Hrvatskoj je javnosti tada tek šturo priopćeno da će dr. Tuđman nekoliko dana biti na odmoru zbog redovitih, konzultativnih, liječničkih pregleda. No, s druge strane Atlantika, u bolnici Walter Reed, koja se ubraja među najbolje na svijetu, a upravo se u njoj liječe i američki predsjednici, za Tuđmana i njegovu obitelj odvijala se prava drama. Nakon obavljenih pretraga američki su liječnici dijagnosticirali karcinom želuca koji se ne može operirati te su Tuđmanu otvoreno prognozirali da će živjeti još samo tri do četiri mjeseca.

Informacije su se čuvale poput državne tajne

Predsjednik je odmah nakon tog saznanja zabranio da se o njegovoj bolesti govori javno, a svoju su mu riječ da će tako i biti prvi dali liječnici, Branimir Jakšić i Stjepan Kranjčević. No i svi ostali liječnici koji su bili uključeni u liječenje predsjednika detalje o njegovoj bolesti i zdravstvenom stanju čuvali su poput prvorazredne državne tajne, a voditelju konzilija, profesoru doktoru Andriji Hebrangu i napismeno su prisegnuli da o tome nikada i nigdje neće govoriti. I sam je Hebrang nekoliko puta izjavio kako će tajnu predsjednikove bolesti odnijeti sa sobom u grob. No, vijest je ipak procurila. Dijagnozu bolesti hrvatskog predsjednika, mimo njegova i znanja njegove obitelji, ali i mimo svake etike, cijelom je svijetu, pa tako i Hrvatskoj javnosti, objavila tada globalna američka TV mreža CNN.

Tri dana nakon toga, 16. studenog, hrvatskoj se javnosti iz SAD-a obratio profesor Jakšić te je, kao osobni predsjednikov liječnik, izjavio kako je pregledom ustanovljeno da su smetnje prouzročene vrijedom želuca i povećanim limfnim čvorovima u trbuhu. Nakon desetodnevnog boravka u SAD-u, fizički i psihički vidno uzdrman i shrvan, predsjednik se 23. studenog vratio u domovinu. Poslije povratka iz Amerike Tuđmanu, možda i prvi put, ponestaje volje za životom. Te 1996., po prvi put od dolaska na vlast, nije otišao niti na svečani doček Nove godine u hotel Interkontinental te je Novu 1997. dočekao u obiteljskom krugu, u svom domu u Nazorovoj.

Vrhunski stručnjaci

Iako se u liječničkim krugovima govorilo da Franjo Tuđman, iz nepoznatih razloga, ima averziju prema liječnicima, u život ga je vratio dr. Andrija Hebrang, uvjerivši ga da nije sve tako crno, te da ne treba odustati prije no što je liječenje i počelo. Snagom svog autoriteta Hebrang je uspio nagovoriti Tuđmana da se podvrgne liječenju. Osnovao je konzilij hrvatskih liječnika, u koji su bili uključeni i francuski liječnici s Instituta za onkologiju 'Gustave Roussy'. Profesor Jakšić tražio je tada najbolje onkologe u Europi, a pariški je Institut odabran jer je tadašnji čelni čovjek Ureda predsjednika, inženjer Hrvoje Šarinić, preko svojih francuskih veza pomogao da tamošnji, vrhunski stručnjaci dođu u Zagreb te sudjeluju u predsjednikovu liječenju. No, iz Hebrangovih priopćenja za javnost, koja su redovno prolazila kroz Tuđmanove ruke, nikada se, pa čak niti iz daleka, nije dalo naslutiti da predsjednik boluje i liječi se od karcinoma.

Točna dijagnoza, ali ne i prognoza

Dijagnoza američkih liječnika da hrvatski predsjednik boluje od karcinoma početnog dijela želuca bila je, dakako, točna, no njihova prognoza da mu ostaju još samo tri do četiri mjeseca života, ipak se nije obistinila, jer Tuđman je, nakon utvrđene dijagnoze, živio još tri godine.

„Franjo Tuđman doista je medicinski fenomen!“, rekao je našim novinarima liječnik koji je izravno sudjelovalo u njegovu liječenju, dodavši da je neistina da je predsjednik liječen i nekim eksperimentalnim, onkološkim metodama, ispiranjem želuca citostaticima, kao što se tada špekuliralo. Nakon povratka iz američke bolnice 'Walter Reed' Tuđman više nikada nije izvan zemlje obavljao nikakve kontrolne preglede, niti liječenja. Kemoterapiju je dobivao u svom Uredu, na Pantovčaku, čemu su redovito bili nadzorni francuski liječnici, a na radioterapiju je dolazio u kasnim, večernjim satima, u Kliniku za tumore.