Australiju više ne spominju. – Kako je bilo ljeto kada smo došli, djeca su samo pitala kad ćemo na plažu jer je more udaljeno tek pola sata vožnje.
Iz daleke Australije ljetos se u Siverić kod Drniša doselila mlada obitelj Papik. Prodali su kuću u Brisbaneu, trećem po veličini australskom gradu, i vratili se s petero mališana u domovinu svojih roditelja, u malo mjesto s 400-tinjak stanovnika. Još uređuju kuću koju su kupili u Siveriću, prošlog mjeseca dopremljene su im stvari brodskim kontejnerom iz Australije. Josip (11) i Eva (10), dvoje starije djece, krenuli su od jeseni u školu u Siverić i polako uče hrvatski jezik. S mlađom sestrom Mihaelom (6) te braćom Dominikom (4) i Kristoforom (1,5) uživaju u nesputanoj, slobodnoj igri na otvorenome.
Australiju više ne spominju. – Kako je bilo ljeto kada smo došli, djeca su samo pitala kad ćemo na plažu jer su Šibenik i more udaljeni tek pola sata vožnje
David je po zanimanju keramičar, radi s kamenom i knaufom i većinu radova koje je još potrebno obaviti na kući napravit će sam. Posla za njega ima dosta i u Siveriću i u Šibeniku, a radi sa šogorom koji mu sa sestrom živi u Kaštel Starom.
– U Hrvatsku će se vratiti i moja sestra s troje djece, a i dosta naših prijatelja i znanaca namjerava se vratiti iz Australije. Teško je sada živjeti u Australiji, vlada financijska kriza, sve je poskupjelo, i hrana i stanovi i kuće. . Istina i ovdje su sada cijene više, ali ipak nam na kraju mjeseca ostane više novca u džepu. Vukla nas je želja da se vratimo među svoj narod, a vratili smo se i zbog djece, jer će ovdje imati veću sigurnost i mirnije odrastanje. Sviđa nam se mir koji imamo ovdje, hrana, blizina mora i sve. Sviđa nam se život ovdje – jednostavno kaže David.
Nije im se sviđalo što im se u Australiji djecu prerano, od vrtića i rane školske dobi, izlaže pretjeranim seksualnim sadržajima, a ni predrasude s kojima su bili suočeni u okolini jer su vjernici koji idu u crkvu. Mještani Siverića s kojima smo razgovarali dok smo pokušavali doći do njih, osobito njihova prva susjeda, govore sve najbolje o njima i kako su krasna, mlada obitelj koju viđaju na misi u mjesnoj crkvi.
David i djeca su i prije dolaska u Hrvatsku imali hrvatsko državljanstvo, no supruga Ana (34) još se suočava sa sporom hrvatskom birokracijom kako bi i ona dobila državljanstvo i osobnu iskaznicu koja će joj olakšati život. David se nada da će se i to uskoro riješiti i dodaje da je zasad jedina mana u Hrvatskoj ta proceduralna sporost. Iako je, kaže, većina službenika srdačna i trude se pomoći im, ima i onih koji na njih gledaju kao na strance.
Anina majka u Australiju je otišla s 18 godina, a Davidovi roditelji odselili su se kao djeca 1969. u dobi od 10 i 15 godina sa svojim roditeljima. Davidovi roditelji još su u Australiji, ali doći će i oni, dodaje, u idućih godinu dana i živjet će pola godine u Hrvatskoj, a pola godine u Australiji jer imaju 21 unuče i žele biti prisutni u njihovim životima. Kada su odlazili, Anina majka brinula se hoće li u Hrvatskoj imati posla i financijsku sigurnost, ali sada kada su se snašli, drago joj je zbog njih.
– Djeca uživaju ovdje, mogu se slobodno igrati vani, a u Australiji ih nismo mogli same puštati u park i na ulicu. Lijepo su ih prihvatili u maloj školi u Siveriću, ali i cijelom mjestu. Susjedi nam pomažu, vole našu djecu. Nadamo se još da će se otvoriti vrtić u Siveriću, koji je zatvoren, iako sada ovdje ima još mladih obitelji s djecom – govori David dodajući da im je treće dijete, Mihaela, trebalo krenuti u vrtić u Drnišu, ali u njemu nije bilo mjesta.
David dobro govori hrvatski jezik premda se, naravno, u govoru osjeti da je odrastao u Australiji, supruga razumije hrvatski, ali još se ustručava govoriti, a djeca će jezik, kaže, već polako naučiti. Dok su živjeli u Australiji, održavali su veze s hrvatskim iseljenicima s kojima su se družili u hrvatskom domu i nogometnom klubu te su i na taj način održavali vezu s Hrvatskom.
Za ovu državu, koja je pred demografskim slomom, svaki povratak obitelji s djecom je dobitak. Izmjenama Zakona o strancima bit će olakašan privremeni boravak iseljenicima i potomcima iseljenika te članovima njihovih obitelji koji još nemaju hrvatsko državljanstvo. Neće ih se više tretirati kao strance te će, dok čekaju državljanstvo, s potvrdom koju će im izdavati Ministarstvo demografije i useljeništva imati pravo na (samo)zapošljavanje bez dozvole za boravak i rad.
