Duh i vizija Vinka Vukoje Lastvića nastavljaju živjeti kroz Hajdučke vrleti!

Na vjetrovitom Blidinju, među planinama koje su postale simbol otpora i slobodnog duha, nastala je jedna od najneobičnijih i najposebnijih priča Hercegovine. Priča o čovjeku koji je svojim djelovanjem nadmašio granice običnog poduzetnika i postao vladar – Vinko Vukoja Lastvić.

Rođen 7. prosinca 1952. u malom mjestu Rakitno, Vinko je od malih nogu pokazivao upornost i ljubav prema radu. Iako je dolazio iz skromne obitelji, nikada se nije zadovoljavao prosječnošću. Njegov životni put bio je obilježen radom, putovanjima i iskustvima koja su ga oblikovala. Od gradilišta sarajevske Hidrogradnje do pustinjskih cesta Libije, pa sve do rodnog kraja – Vinko je uvijek nosio sa sobom nemirni duh i neutaživu želju za stvaranjem.

Kada se vratio u Mostar 1980. godine, ponovno se uhvatio volana kao profesionalni vozač, ali se s jednakim entuzijazmom posvetio uređenju interijera. Radio je danonoćno, osvajajući ljude idejama i energijom. Ni rat koji je zahvatio Hercegovinu nije ugasio njegovu strast – dok je bio na prvoj crti bojišnice, nastavio je, koliko su uvjeti dopuštali, sa svojim radom na uređenju objekata.

Hajdučke Vrleti – Oaza u pustinji

Nakon rata, Hercegovina je bila zemlja iscrpljena sukobima, ali Vinko je u toj pustinji vidio priliku. Godine 1996., usprkos svim izgledima i skepticima, odlučuje započeti gradnju motela Hajdučke Vrleti na Blidinju. Bez struje, vode, pa čak ni građevinskog materijala u krugu od 30 kilometara, i s malo kapitala, Vinko je bio vođen isključivo ljubavlju prema tom kraju. Ljudi su mu se čudili, ali su mu pomagali – nitko nije mogao odoljeti njegovoj odlučnosti i snu koji je neumorno slijedio.

Nakon tri godine gradnje, uz podršku supruge Albine i prijatelja, 5. lipnja 1999. godine otvorio je još uvijek nedovršen motel Hajdučke Vrleti. Ono što su mnogi smatrali nemogućim, postalo je stvarnost. Motel je ubrzo postao simbol cijelog Blidinja, privlačeći goste, ljubitelje prirode i skijaše. Njegova vizija oživjela je ovaj zaboravljeni kraj, potaknuvši izgradnju stotina vikendica i dovela skijaške sezone u život.

Hajdučka Republika Mijata Tomića

No Vinko nije bio čovjek koji staje na postignutom. Tri godine nakon otvaranja motela, 5. lipnja 2002. godine, osnovao je Hajdučku Republiku Mijata Tomića – simbol slobodnog duha i otpora konvencionalnim granicama. U njegovoj Republici, Hajdučke Vrleti postaju glavni grad, a Vinko se proglašava vladarem.

Osim što je Republici dao zastavu i himnu, uveo je i vlastitu valutu – kuburu, te postavio ministre s neuobičajenim resorima, poput „ministra za nejasnoće“ i „ministra za neženje“. Himna republike postala je vesela ganga:
„Sv. Ante platit ću ti misu, samo kaži koji naši nisu“.

Tako je Vinko stvorio prostor gdje su ljudi mogli zaboraviti svakodnevne brige i osjećati se slobodno, baš kao pravi hajduci nekada.

Nasljeđe i nastavak priče

Nažalost, Vinko Vukoja Lastvić napustio je ovaj svijet prije 15 godina. Njegov odlazak bio je veliki gubitak za Blidinje i cijelu Hercegovinu, ali Vinkov duh i vizija nastavili su živjeti kroz Hajdučke Vrleti i ljude koji su ih zavoljeli.

Nakon njegove smrti, njegov životni projekt nije ostao napušten. Vinkova kćer Marija Vukoja preuzela je vođenje motela i s jednakom strašću nastavila očevu misiju. Marija je uspješno modernizirala poslovanje, održala duh Hajdučke Republike i proširila ponudu motela, čineći ga još popularnijim među posjetiteljima, piše Herc.info.

Pod njezinim vodstvom, Hajdučke Vrleti i dalje su mjesto koje okuplja ljubitelje prirode, planinarenja i skijanja. Blidinje je danas nezaobilazno odredište za turiste, a Hajdučka Republika živi kao simbol slobode i duhovitosti – baš onako kako je to Vinko zamislio.

Marija Vukoja nije samo nastavila očev posao, već je i dalje unapređuje Hajdučke Vrleti, gradeći novo nasljeđe za buduće generacije. Kroz sve uspone i izazove, očev duh i dalje nadahnjuje nju i sve koji posjećuju ovo posebno mjesto. Tako priča o Vinku Lastviću, vladaru Hajdučke Republike, ostaje zauvijek upisana u povijest Blidinja i srca svih koji vjeruju da je nemoguće samo druga riječ za – izazov.

Herc.info