Priča o heroju Vukovara iz Gruda: Zadro je četniku dao adresu: 'Ključ je tu, uđi. Ali ne znam kako ćeš van...'

U jesen 1991. godine, Vukovar je bio na rubu uništenja. Grad, opkoljen JNA i srpskim paravojnim snagama, nalazio se u borbi za goli opstanak. Na prvoj liniji obrane stajao je Blago Zadro – čovjek bez vojne akademije, ali s ogromnim srcem i neustrašivim duhom.

Blago je bio zapovjednik 3. bojne 204. brigade Hrvatske vojske, koja je držala ključne točke na Trpinjskoj cesti i u Borovu naselju. U narodu je bio voljen zbog jednostavnosti i pravednosti, a među vojnicima zbog hrabrosti i riječi koje nikada nisu bile samo fraze. "Sine, pancirku ne nose moji vojnici, pa neću ni ja", rekao je Blago. Taj trenutak postao je simbolom njegova vodstva – vođa koji dijeli sudbinu s vojnicima, bez privilegija i straha.

Nepokolebljiv Pred Prijetnjama

Dok su borbe postajale sve žešće, Zadro je često bio meta neprijateljskih prijetnji. Jednom prilikom, tijekom kratkog predaha, zazvonio je telefon. Njegova supruga, vidno potresena, prenijela mu je užasne prijetnje koje su stizale s druge strane linije. No Blago, umjesto straha, pokazao je čvrstinu. Preuzeo je slušalicu i mirnim glasom rekao:
"Nemojte psovati, mi smo kršćani, katolici. Nismo navikli na takve riječi. Nego ovako, gledaj... Ja sam Blago Zadro, Bosanska 11, ključ je u prozoru. Uđi kad god želiš, ali dobro razmisli kako ćeš izaći."

Ta rečenica odzvanjala je daleko izvan Vukovara, svjedočeći o Zadri kao čovjeku nepokolebljivog morala i časti čak i pred neprijateljem.

Smrt Heroja

Blago je znao da je svaka bitka prilika za preokret, ali i da bi svaki dan mogao biti posljednji. Dana 16. listopada 1991., dok je s vojnicima pokušavao reorganizirati obranu, neprijateljski metci pronašli su ga kod Vinogradske ulice. Tog kobnog dana, zajedno s njim, poginuo je i Zvonko Mlinarić – Špenac, koji je pokušavao pomoći svom zapovjedniku.

Blagova smrt bila je težak udarac za branitelje Vukovara, ali njegovo nasljeđe nastavilo je živjeti. Trpinjska cesta, na kojoj su pod njegovim vodstvom uništeni brojni tenkovi JNA, dobila je ime "Groblje tenkova" – simbol otpora malog broja hrabrih ljudi protiv nadmoćne sile.

Završetak Putovanja

Blago Zadro bio je pokopan na vukovarskom Novom groblju 1998. godine, nakon ekshumacije iz masovne grobnice. Nažalost, sudbina je bila još okrutnija za njegovu obitelj – njegov sin Robert poginuo je na bojištu kod Kupresa. Danas Blago i Robert Zadro počivaju zajedno na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata, u Aleji hrvatskih branitelja, kao vječni podsjetnik na žrtvu koju su podnijeli za slobodu Hrvatske.

Ispred Osnovne škole koja nosi njegovo ime, u Borovu naselju, nalazi se spomenik s jednostavnom porukom koja je sažela cijeli njegov život i način vodstva: "Za mnom!"

Nasljeđe i Ponos

Blago Zadro bio je vođa kojemu nije bila potrebna vojna akademija da stekne poštovanje. Njegova snaga bila je u jednostavnosti, pravdi i hrabrosti. Štitio je sve Vukovarce, bez obzira na njihovu nacionalnost ili vjeru. Oni kojima je pomogao kasnije su spasili njegovog brata iz srpskog logora – još jedan dokaz da ljudskost i čast nemaju granice.

Danas, trideset tri godine nakon njegove smrti, Zadro ostaje simbol otpora i žrtve. Njegova priča nadahnjuje generacije koje dolaze, a njegov primjer pokazuje kako hrabrost i ljubav prema domovini mogu nadvladati i najveća iskušenja.

24sata.hr