Na obljetnicu fra Bernardova rođenja za nebo, donosi se odluka o Međugorju

Dan je 19. rujna. Po mnogočemu poseban za župu Grude. Prije četiri godine, na ovaj dan, napustio nas je fra Bernard Marić, čovjek koji je učvrstio, a zatim i osuvremenio identitet grudskog čovjeka zbog fra Bernarda znanog kao mudrog, snažnog, nepokolebljivog, hrabrog, dostojanstvenog, radišnog, duhovitog, vedrog i ponosnog.

Sve one vrijednosti za kojima žudimo bile su utjelovljene u fra Bernardu i fra Bernardovim primjerom narod se vodio i vodi više od pola stoljeća.

Bio je svećenik koji je jedino pred Gospodinom odlučio pognuti glavu i saviti koljena, a 60-ih, 70-ih i 80-ih godina lomili su ga i poglavari svećenički i diktatori komunistički, no nesalomljivi fra Bernard svojom inteligencijom ih je razoružavao. Da su imali ikakvih dokaza da je fra Bernard nešto krivo činio ondašnji režim u kombinaciji s biskupskom konferencijom poslao bi ga na Goli Otok, međutim nikakvog mu grijeha nisu mogli naći. Jer u svemu se fra Bernard pozivao na Krista i na pismo, a u tome je bio najjači. Snažno je zagovarao Kristov nauk, filozofski ulazio u bit, a bio je načitan do te mjere da se mogao braniti pred svim sudovima.

Znao je to i Ratko Perić, onaj koji mu je zabranio da se brani pred vatikanskim sudovima. Ratko Perić je ne tako davnog početka milenija u Rakitnu samo zašutio fra Bernardom začuvši njegove riječi: Od danas je cijela Hercegovina za mene jedna velika župa!

Bio je to odgovor Periću koji ga je pitao koju će župu u Hercegovini i koju funkciju, samo da ne dolazi u župe koje su hercegovački biskupi željeli i danas žele oteti.

Fra Bernard je ostao dosljedan do kraja svog života pa i njegov odlazak s ovog svijeta, iz ove perspektive djeluje kao biblijska misija.

U dobu pandemije ni u jednom trenutku se nije pokolebao niti razmišljao o tome da se ne zaputi svakog jutra na svetu misu.

U grudskoj, hercegovačkoj povijesti njegovo ime ostaje zapisano zlatnim slovima, dok se ime njegovih progonitelja ili ne spominje ili se spominje redovito u negativnom kontekstu jer bez mržnje i razaranja oni ništa nisu znali napraviti.

I danas, mnogi se mole po zagovoru fra Bernarda Marića.

Upravo će danas Vatikan donijeti odluku o Međugorju, a upravo je fra Bernard bio među metama komunističkog i biskupskog režima kao jedan od svećenika koji su izmislili Međugorje, a za koje je najveću žrtvu podnio fra Jozo Zovko, koji danas odlukom hercegovačkih biskupa koju je potpisao Vatikan ne smije ni blizu Hercegovine. I kakva god odluka bude, ona će još više ljude približiti Blaženoj Djevici Mariji. Jer ako bude pozitivna, narod će kao i dosad hrliti Međugorju, a ako bude negativna, narod će u današnjem vremenu još više povjerovati, jer upravo ono na što se danas stavljaju mjere zabrane od strane velikana, postaje nit vodilja čovjeku današnjeg vremena koji želi ustrajati na svom putu spasenja i biti vjeran isključivo Gospodinu kojeg zloupotrebljavaju moćnici današnjeg svijeta.

Simptomatično je da se odluka donosi baš na današnji datum, dan kojeg je Gospodin izabrao.

Puno je krvi za ovu zemlju proliveno, puno suza isplakano, puno izdaja pretrpljeno... ali vjera i dalje živi, a s njom i hercegovački fratri, oni koji nisu prodali dušu vragu da bi se dokopali komada vlasti!

I zato, neka vam Krist usliša molitve po zagovoru fra Bernarda Marića i drugih za Nebo rođenih grudskih fratara.

Grude.com