Obilne kiše u Sahari! Vraća li se najveća pustinja na tvorničke postavke, prije 6000 godina kad je bila zelena regija s jezerima, rijekama i bujnom vegetacijom

Ne čudite se obilnim rujanskim oborinama na našoj obali. Isto se ovih dana događa na najneočekivanijim svjetskim markacijama i najsušnijim mjestima na zemlji. Najveća svjetska pustinja, afrička Sahara, primila je na početku rujna oborine više od 500 puta veće od uobičajenih za taj mjesec. Kako to traje već danima, sva je prilika da će i ti dosadašnji rekordi biti još obilato premašeni, piše Slobodna Dalmacija.

Ne događa se baš često da Sahara doživi takve padaline, čak ni u nekoliko desetljeća. Klimatolozi su zato uvjereni da su obilne pustinjske kiše ovih dana znak da se nešto stubokom mijenja u Zemljinom klimatskom sustavu, jer je stanje atmosfere na prelazu iz ljeta u jesen u Africi vrlo neobično.

Donedavno je znalo biti uobičajeno da Sahara tijekom cijele kalendarske godine s neba ne primi niti jednu jedinu litru oborina. Ne nazivaju je džabe najsušnijim mjestom na zemlji, ili je makar takva dugo bila. Prošli tjedan kiša je u Sahari kontinuirano padala od srijede do petka, gotovo bez prestanka. Pravi povodanj koji je tamo bio posve nezamisliv. Stanovnici pustinjskog grada Ain Sefra u Alžiru šokirali su se kad su među dinama nedavno ugledali ogromno jezero koje se tamo privremeno formiralo nakon vrlo jake kiše. Sve se iščašilo pa će beduinska plemena, umjesto deva, uskoro očito morati nabavljati kajake.

Sahara je golem neplodan pijesak koji se proteže kroz čak 12 afričkih država i obuhvaća preko 9,2 milijuna četvornih kilometara prostora, od Atlanskog oceana na zapadu do Crvenog mora na istoku. Stoljećima je tamo vruće i suho jer se područje nalazi ispod suptropskog grebena, trajnog sustava visokog tlaka. Ovaj greben uzrokuje spuštanje zraka, čineći atmosferu suhom i stabilnom te se time sprječava kondenzacija i stvaranje oblaka i padalina. Barem je donedavno tako bilo.

Sahara, međutim, nije oduvijek bila vruća pustoš. Prije cca 6000 godina Sahara je bila zelena regija s jezerima, rijekama i bujnom vegetacijom. Pretpovijesna umjetnost na saharskim stijenama prikazuje okoliš bogat vodom s krdima životinja, pa i nilskim vodenkonjima, a oni su sisavci koje se može vidjeti samo tamo gdje su stabilni vodotokovi tijekom cijele godine. No, promjene u zemljinoj orbiti prouzročile su svojedobno obrat u svjetskim vremenskim obrascima što je naglo transformiralo saharski krajolik bogat vodom i vegetacijom u gotovo beživotnu pustinju, najsušu regiju na planeti.

Zašto se opet ne bi mogao dogoditi drugačiji obrat? – zapitat ćete. Ne da može, nego će se neizostavno dogoditi, a možda nam se upravo i odvija pred očima. Sahara je, naime, naizmjence sušna i zelena kroz čitavu svoju povijest, i to kao posljedica pomicanja zone paleomonsuna. Proizvod je to neizostavne dinamike Zemljinog kretanja, no vjerojatno i čovjekove iznimne aktivnosti na ubrzanju klimatskih promjena u zadnje vrijeme.

Klimatolozi već dulje vremena primjećuju da se, povrh Zemljine dinamike, pustinja Sahara polako sve više pomiče prema sjeveru zbog globalnoga zatopljenja. To će, upozoravaju, uskoro dovesti do toga da će južni dio Zapadne Sahare zapravo sigurno postati savana, tropski travnjak s niskim raslinjem i periodičnim šumicama grmlja i drveća, dok će prava pustinja sve više seliti na sjever, obuhvaćajući mediteranski obalni pojas te prostore Maroka i Španjolske. A nismo ni mi od ove zone jako daleko.