Tko će raditi u BiH?

“Ako nećeš ti, ima tko hoće”, rečenica je koju je svaki građanin BiH čuo, ako ne osobno, onda kroz priče prijatelja i kolega, no, kolo sreće se okreće, pa se čini da se tercijarni sektor (uslužne djelatnosti) suočava s manjkom radne snage. Trgovine, ugostiteljstvo i usluge više ne mogu privući radnike, prvenstveno zbog niskih plaća, i nesigurnih uvjeta, navodi Al Jazeera.

Samouvjerenost poslodavaca zamijenili su oglasi i plakati kojima se traže radnici. Jednako očajni su veliki supermarketi, kao i mali lokali u privatnom vlasništvu. Sličan trend primjećuje se i u hotelima, restoranima i kafićima.

Tko radi, boji se gladi?

Samo donedavno, plaća konobara bila je oko 500 eura, a danas za isti posao oglasi nude i 700 eura. Doda li se toe i bakšiš, dolazimo do solidne brojke. No, čini se kako viša plaća nije sve što radnici žele. Senad Halilović, predsjednik Udruženja turističkih radnika BiH, upozorava kako je sada kasno jer je velik broj kvalificirane radne snage sreću pronašao izvan BiH. Za Al Jazeeru je objasnio da su “ignorantski odnos poslodavaca, zanemarivanje radnika i njihovih prava, i otvaranje granica” utjecali na nove trendove. Osim toga, sve više ljudi pronalazi alternativne načine da se domogne novca, kao što je Bizzo Casino Bosnia, gdje igrajući igre mogu postići značajne dobitke. 

“Kada bombardujete ljude sa negativnim stvarima, negativnim informacijama, plašite ih ratom, krizom, sve to pogoduje odlasku kvalitetnih radnika“, kaže predsjednik Udruženja za Al Jazeeru.

Odlazak preko granice

Hrvatska je bila i ostala jedna od najpopularnijih radnih destinacija za radnike iz BiH. Prema Bloombergu Adria, sezonski radnici u Hrvatskoj zarađuju između 1.200 i 2.000 eura, što je mnogo više od 700 eura koliko obećavaju oglasi na vratima kafića diljem BiH. Uz plaću, mogu računati i na topli obrok i smještaj. Danas, sve više građana BiH odlazi još i dalje. Slovenija, Njemačka, Austrija, i Francuska su popularne gotovo koliko i Hrvatska.

Druga velika promjena je sve manji interes za rad u tercijarnom sektoru kakav smo godinama poznavali,. Porast broja obrta, dostavnih službi i taksi usluga ukazuje da su građani BiH prihvatili svjetski trend u kojem sami kroje svoje radno vrijeme.

Postoji li rješenje?

Bosna i Hercegovina se svakim danom razvija sve više. Postala je i popularna turistička destinacija, stoga Senad Halilović vjeruje kako je nužan plan i program koji bi zadržao vrhunske radnike u zemlji.

“Često se unižavaju poslovi u ugostiteljstvu i hotelijerstvu, da svako može biti konobar, sobarica, da za to ne treba niti škola niti neko posebno znanje, a apsolutno je to pogrešno“, kaže.

Kao jednostavan, a efikasan, način rješavanja problema, Halilović vidi stipendiranje uspješnih učenika strukovnih škola. Uz to dodaje i plaćenu praksu te rast plaća u skladu s porastom troškova života. Vjeruje kako onog trenutka kada ljudi budu mogli živjeti od svog rada, neće više biti potrebe za odlaskom na Zapad.

“Apelujem da se ne plaćaju neki koncerti, neke manifestacije koje sigurno neće doprinijeti turističkoj ponudi i povećati broj noćenja, već da se ta sredstva preusmjere u stipendije i školovanje kvalitetnog i stručnog kadra kako bi se oporavili ovi sektori“ napominje.

Jesu li imigranti rješenje?

Trend iz Srbije i Hrvatske u kojima je došlo do uvoza radne snage prvenstveno iz Indije i Nepala se sve više primjećuje i u našoj državi. Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, u prvoj polovini 2024. godine izdano je 3.230 radnih dozvola strancima. Najviše ih dolazi iz Turske (572) i Nepala (465), a rade prvenstveno u građevini, a zatim i uslužnim djelatnostima. Stranci u pravilu rade za plaće do 600 EUR uz plaćen obrok i smještaj - iznos na koji većina građana BiH više ne želi pristati.