Poznavaoci islama tvrde da na vehabije, koje pripadaju radikalnom islamskom pokretu, ne treba gledati kao na religijsku, već kao na kriminalnu grupu.
Ministar unutarnjih poslova Srbije Ivica Dačić rekao je kako je Miloš Žujović (1999) u subotu u prijepodnevnim satima iz samostrela teško ranio pripadnika srpske žandarmerije koji je osiguravao zgradu veleposlanstva Izraela u Beogradu. Pri tome je ranjeni policajac iz pištolja upucao Žujovića koji je ubrzo potom i preminuo. Za sada se ne znaju razlozi zašto se Žujović odlučio na takav napad koji je nazvan terorističkim činom protiv države Srbije.
Ubrzo se doznalo kako je Žujović zapravo nekada bio pravoslavne vjeroispovjesti da bi potom prešao na islam. Dačić je rekao danas kako je Žujovićevo vjersko ime Sabahudin i da je on konvertit iz Mladenovca koji je preselio u Novi Pazar. Kazao je i kako će policija izvršiti niz pretresa na više lokacija kao i da nadležni organi utvrđuju je li Žujović povezan s vehabijama. Upravo stoga se postavlja pitanje tko su vehabije uopće kao i tko su vehabije u Srbiji i na Balkanu?
Kako se navodi vehabizam je vjerski pokret, odnosno fundamentalistički smjer islama koji je utemeljen još tijekom 18. stoljeća. Prema službenim podacima duhovni izvornik vezabizma je Muhamed Abdul Vehab, inače muslimanski teolog s područja današnje Saudijske Arabije koji je u to vrijeme zagovarao "čišćenje islamske vjere od svih nečistoća ili inovacija". Treba znati i kako se vehabizam razlikuje od drugih islamskih pravaca kao što su sunizam, sufizam i šijitizam.
Inače, u današnje vrijeme vehabizam je raširen gotovo u cijelom svijetu s tim da je najrašireniji u dijelovima Azije koji nisu razvijeni kao i nekim dijelovima Europe. Tijekom posljednjih godina vehabije se optužuje da su podržali više terorističkih napada širom svijeta. Kada se govori o vehabijama na prostorima Balkana vehabija danas najviše ima u dijelovima BiH, Crne Gore i Srbije. U BiH su najpoznatije vehabije s prostora Gornje Maoče koja se nalazi nedaleko od Brčkog gdje su svi stanovnici toga sela zapravo vehabije. Prije policijske akcije "Svjetlost", koja je provedena u veljači 2010. godine, radikalni islamisti u ovom selu nisu priznavali zakone BiH, a djeca su učila po planu i programu Jordana.
U Crnoj Gori vehabije su najraširenije na području sjeverne Crne Gore gdje djeluju islamske ekstremističke organizacije vehabija – Tarikat i Crvena Ruža. Kada se govori o vehabijama u Srbiji oni su najbrojniji na prostoru Novog Pazara i Priboja ali ih ima i u Sjenici kao i na Kosovu kod Kosovske Mitrovice. I među njima ima pripadnika Tarikata i Crvene ruže.
Srpski mediji navode kako se točan broj pripadnika vehabija u Srbiji ne zna ali i da često rade probleme u džamijama gdje ometaju vjerske obrede i pokušavaju da nametnu svoj način molitve. Podsjećaju i kako je 2007. godine održana velika akcija uhićenja vehabija u Sandžaku, na planini Ninaji u blizini Novog Pazara, gdje je otkriven teroristički kamp.
Tom prilikom je uhićeno 143 pripadnika toga pokreta. Tijekom te policijske akcije jedan pripadnik ovoga pokreta je i poginuo u okršaju s policijom. Poslije te akcije svi uhićeni su osuđeni na višegodišnje kazne zatvora zbog podrivanja ustavnog poretka Srbije. Srpski mediji navode i kako se njihov najveći centar na Balkanu nalazi kod Prištine i da je u njemu oko 20.000 ljudi. Navode se kako oni predstavljaju veliku prijetnju ne samo za Srbiju nego i Balkan.
Poznavaoci islama tvrde da na vehabije, koje pripadaju radikalnom islamskom pokretu, ne treba gledati kao na religijsku, već kao na kriminalnu grupu koja zloupotrebljava religiju radi ostvarivanja svojih ciljeva.
