Vjerovalo se da posvećena maslinova grančica donosi blagoslov poljskom urodu, doprinosi zdravlju i napretku u životinjskom blagu, zdravlju i sreći u obitelji i čuva od svakog zla.
Cvjetnica je. Jutros su se vjernici umili u cvijeću. Na misu se nose maslinove grančice, čita se, a na središnjim misama i pjeva muka Gospodina našega Isusa Krista.
"Korizmeni i uskrsni običaji", naziv je teme koja ispunja duh u ovom vremenu dok se katolici pripremaju za najveći kršćanski blagdan - Uskrs. Autor je naš pučki pisac Željan Šimunović.
KORIZMENI I USKRSNI OBIČAJI
CVJETNA NEDJELJA
Za Grude.com: Željan Šimunović
Dani od Cvjetnice do Velike subote zovu se Veliki dani. Na samu Cvjetnicu sva čeljad bi se ustajala prije izlaska sunca i umivala u hladnoj vodi u kojoj je bilo mnogo ljubičica, a za vrijeme umivanja molila su Vjerovanje. Djeca su ove ljubičice nabrala dan ranije i natjecala se ko će nabrati veći buket. Ovaj običaj povezan je sa Kristovim ulaskom u Jeruzalem, pred mučeničku smrt. Na taj dan jašući na magarcu Isus i praćen skupinom svojih sljedbenika ulazi u Jeruzalem. Ogromno mnoštvo naroda trčalo je uz cestu i pratilo ga. Narod je mahao maslinovim i palminim grančicama i po putu kojim je prolazio posipao cvijeće i razastirao svoje haljine. To se dogodilo da se ispuni proročanstvo: „Recite izraelskomu narodu Evo, kralj ti se vraća, ponizan jaše na magarcu. Puk ga dočekuje u pravome mesijanskom duhu i kliče mu: „Hosana!, Slava Sinu Davidovu!, Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“.
Farizeji i pismoznanci su poznavali ovo proročanstvo te su se uskomešali i pitali „Tko je taj“? Mnoštvo je odgovaralo: “To je Mesija, prorok iz Nazareta u Galileji“. Farizeji pokušavaju zabranama suzbiti ovo javno očitovanje vjere i radosti. Isus im poručuje: “Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!”.
Eto Kralj kraljeva nije u Jeruzalem ušao na pozlaćenoj nosiljci ili okićenoj devi ili konju, nego skromno ponizno jašući na još skromnijoj životinji magarcu. Naši stariji su za magarca imali običaj govoriti: „Ta nije ti se Isus rodio u svili i kadifi, nego u jednoj maloj pojati di nije ima′ ni bešike ni ogrnjača. Umisto u bešiku legli ga u jasle, a umisto prostirača metnuli podanj slame. A bila velika zemerija kokad je dvanesti misec. Magare je bilo pokraj Njega i stalno unj puvalo da mu ne bi bilo ladno. Unda porid toga ono je uvik na svojim leđin nosilo našeg Otkupitelja i dok je još bijo u trbuvu kad su Marija i Josip išli na popis i kad je ulazijo u Jeruzalem i još puno puta je Isus jašijo na magatetu. Zato što je nosilo najsvetiji tovar ono na leđin ima križ. Sinko moj, magare ti je sveta živina. Eto ono ti je i dan danas uvik sirotinji pri ruci“. Interesantno je kako su djeca trčala do najbližeg magarca da provjere te „informacije“ i začuđeno promatrala stvarno postojanje znaka križa uz kralježnicu i preko ramenja magarca. Baš čudno? Jedva bi dočekala da ovo svoje novo otkriće mogu pokazati svome dječjem društvu, te bi pri tomu bi veoma ozbiljno komentirali i dragali magarca. Jedino nisu mogli nikako odgonetat što ga zovu kenjac, a ono sveta živina?
U spomen na cvijeće koje je narod bacao po putu dok je Isus prolazio taj dan je nazvan Cvjetnica. Zbog toga su se čeljad jutros umivala vodom punom ljubičica, a zbog palminih i maslinovih grančica kojima je narod pozdravljao Isusa taj dan u crkvu su se na blagoslov nosile maslinove grančice. Potražnja za maslinovim grančicama bila je velika jer je na ovom području bilo veoma malo maslinovih stabala. Normalnim se smatralo da netko ko je u mogućnosti nabaviti grančice to isto učini i za susjede. Ponekad bi se, u nedostatku maslinovih grančica, nosile grančice ružmarina. Po povratku iz crkve jedna grančica bi se obavezno zatakla za gredu u stojnoj kući ili na raspelo koje je posjedovala većina kuća. Jednu grančicu se isto tako zabolo u „rasod“ kako bi „Bog blagoslovio ovogodišnji trud i muku oko duvana“. Posvećenu grančicu, blagoslovljenu sol (kršćenu so) i mrtačku sviću“ morala je posjedovati svaka kršćanska kuća u Hercegovini. Vjerovalo se da posvećena maslinova grančica donosi blagoslov poljskom urodu, doprinosi zdravlju i napretku u životinjskom blagu, zdravlju i sreći u obitelji i čuva od svakog zla. Isto tako kršćena so je imala sličnu ulogu. Kao sol u obliku kristala koristila se samo za soljenje jajeta koje se blaguje na uskrsno jutro i po malo bi se dalo domaćim životinjama kad se donese sa blagoslova. Ostatak soli dobro bi se čuvao u posebnoj posudi i koristio se za spravljanje „kršćene vode“ kojom bi se blagoslivljala kuće, štale i kompletno imanje. Mrtačka svića također je morala biti posvećena i brižno se čuvala kako bi se u slučaju smrti zapalila pokraj pokojnikove glave „kako bi mu Božije svitlo osvitlilo put u raj“.
Željan Šimunović - Grude.com
