Svetu misu u župnoj crkvi svete Kate u Grudama, povodom blagdana nebeske zaštitnice ove župe i jedne od najvećih mučenica u povijesti, predvodio je fra Luka Marić
- I biti na ovom brijegu danas, pred ovakvom građevinom, imao sam osjećaj da se nalazim u nekoj od zemalja Amerike, a ne u Herceg Bosni, napisao je jedan naš putopisac - kazao je fra Luka u uvodu, o jednoj od najljepših crkvi.
Govorio je o povijesti župe Grude i o svetoj Kati, mučenici, čuvarici časti djevojaka i svih ljudi kojima je stalo do časti. - Mi smo danas ovdje po 128. put, da proslavimo svetu Katu, grudsku Katu, Katu aleksandrijsku - poručio je fra Luka.
- Sestre i braćo, vrijeme svete Kate je vrijeme mnogih naših heroja vjere, koje mi danas častimo, sveta Janja, sveta Lucija, sveti Lovre, sveti Blaž, sveta Cecilija i toliki, toliki drugi. Svi su oni za svoga Boga bili mučeni i glavom su platili svoju vjeru i vjernost Bogu - kazao je.
Podsjetio je i na vukovarsku žrtvu, a onda podsjetio i na takozvane crkvene poglavare Hercegovine koji se plaše i Boga i naroda.
- Odavde je naš Ledinčanin Blago Zadro, spominjemo tolike, brojne legende iz vremena kršćanstva. Svi oni imaju poruku za nas i za naše vrijeme! A vremena se ponavljaju, i carevi se ponavljaju, i nažalost isti ostaju. Bešćutni često i danas. Prije nekoliko dana u jednom našem crkvenom prostoru crkveni čelnik bio je upitan, isto kao što je Katarina cara pitala, zašto mučiš kršćane. Bio je upitan, kad ćete sjesti s narodom i fratrima koji narodu služe i razmotriti dugogodišnje čvorove. A on je hladno, samodopadno odgovorio: Što ne može teologija, može biologija. To znači, smrt će razvezati mnoge čvorove. Koje li carske bahatosti i samodopadnosti! I onda jedna mrvicu i šaljiva, nedavno je proslavljen sveti Martin, kušanje vina, i baš na Martinje, leži Joža noću u kanalu. Kad naiđe policajac pa ga upita, zašto tu ležiš, a on će Gospon policajac, ne haj se zgubil pa iščem, a šta si to izgubio, uzvrati policajac. A gospon policajac, izgubil sam ravnotežu! Braćo i sestre, mnogi su danas i na mnogim stranama izgubili ravnotežu, opće je stanje napeto i smušeno, danas je ratno stanje, ali ne na onaj način na koji smo mi to razumijeli. Ratno je okružje. U Europi su tihe civilizacijske promjene, preslagivanja su u tijeku, moćni napadaju, nemoćni ginu, zbrajaju se štete u ljudskim i materijalnim dobrima. Na sjevernom ratištu su stotine tisuća poginulih, milijun mladosti ranjeno, zemlja spaljena. Istočno ratište odnedavno već deseci tisuća ubijenih, stotine tisuće raseljenih. Strah i nesigurnost je kod mnogih i na raznim stranama. Kažu nam kako je trenutno više od 50 otvorenih sukoba u svijetu i manjih ratišta. I naši prostori i naši domaći nesporazumi su na svakom koraku. Posvuda tinja i ratuje se na razne načine. I Crkva je naša u previranju i preslagivanju, svatko želi biti u pravu i svatko je pod optužbom. Pitamo se na što mi možemo utjecati, mnoge su rane otvorene, a sve one utječu na čovjeka. Ponavljaju se lekcije iz povijesti, tko ih je svladao gledat će se snaći. Tko povijesne lekcije nije naučio ima pravo da mu se i one ponove. Ima ona zgoda, u nas u Hercegovini, nije to davno bilo, jedan mladi fratar imenovan gvardijanom, veliki samostan, mnogo problema. I skupilo se fratru i jednom zakazuje sastanak nakon večere, zove sve fratre u zbornicu i otvara sastanak: Braćo moja teška su vremena, ne znam kako ćemo na kraj sa svime. I priča gvardijan, braća slušaju, poneko suosjeća, da bi jedan stari fratar, izmoreni, sa dna zbornice rekao: Gvardijane, sve je to bilo i prije samo ti nisi bio gvardijan. Sestre i braćo, gdje smo mi danas, jesmo li spremni živjeti vjeru svoju, braniti vrednote svoje, koliko smo spremni za vjeru svjedočiti. Ljudsko biće ne čini vrijednim ono što posjedujemo, već ono kako se odnosimo prema drugima, prema svojim svetinjama. Možemo biti nitko i ništa s ogromnim kapitalom i bogatstvom, ili netko i nešto bez gotovo ničega. Ljudskost je nevidljiva valuta i ona određuje vrijednost osobe!
Jedan je život i treba ga živjeti smisleno, korisno, časno! Fratar će biti tu, čuvati baštine i dobro naše, dočekivati putnike, namjernike, poznate i nepoznate. Eto što može jedan mali čovjek, eto što može jedan mali narod, eto što može jedan mali fratar!
Brojni puk je zapljeskao nakon propovijedi, na što je on rekao: I ovo ima svoje značenje, ovo je pljesak Gospodinu Bogu!
Povezane vijesti: FOTOGALERIJA: Procesija kroz Grude - Blagdan svete Kate
Grude.com
