Nova studija sa Sveučilišta Duke otklanja brigu da svećenici vjernike koji pate od depresije ili nekog drugog, sličnog psihološkog poremećaja neće upućivati stručnjacima za mentalno zdravlje te ih umjesto toga pozivati da se oslanjaju samo na svoju vjeru.
Svećenici su često prva točka kontakta za osobe koje pate od depresije. Oko 90% svećenika anketiranih u ovoj studiji prihvaća medicinsko razumijevanje depresije, dok je samo 10% reklo da bi savjetovalo članovima svoje vjerske zajednice da depresiju liječe isključivo vjerskim sredstvima.
“Smatramo ovo dobrom viješću”, kaže koautor studije Mark Chaves, profesor sociologije, religijskih znanosti i teologije. “Već neko vrijeme znamo da mnogi ljudi iznose svoje psihičke probleme svećenicima”, kaže Chaves. “Postojala je briga oko toga što im svećenici govore. Jesu li im govorili samo da se mole ili da posjete liječnika? Ovi rezultati bi trebali ublažiti zabrinutost.”
Koautorica Anna Holleman kaže da su rezultati istraživanja uglavnom vjerodostojni za sve denominacije. “Nismo mogli pronaći nijednu podskupinu svećenika osim male manjine u svakoj od njih koja odbacuje medicinsku mudrost”, kaže Holleman.
Podaci u studiji potječu iz Dukeovog nacionalnog istraživanja vjerskih vođa, nacionalnog reprezentativnog istraživanja svećenstva koje služi američkim zajednicama iz cijelog religijskog spektra. Istraživanje je provedeno 2019. i 2020. — uglavnom prije pandemije COVID-19 i s njom povezanog porasta izazova mentalnog zdravlja. Anketa sadrži odgovore od 1600 vođa vjerskih zajednica, od kojih su 890 bili čelnici svoje vjerske zajednice. Stopa suradnje u anketi za primarne lidere bila je 70%. Ovi rezultati prikazuju odgovore tih 890 primarnih lidera.
Istraživanje sa Sveučilišta Duke prvo je istraživanje s nacionalno reprezentativnim uzorkom svećenika specifično o pitanju depresije. Rezultati uključuju mišljenja svećenika o uzrocima depresije i odgovarajućim tretmanima za nju. Nekoliko svećenika osporavalo je konvencionalnu medicinsku mudrost o uzroku ili liječenju depresije. U isto vrijeme, više su podržavali miješanje medicinskih i vjerskih odgovora na nju – kombiniranje liječničkog tretmana s molitvom i odlaskom u crkvu – nego vjerovali u medicinske i vjerske uzroke depresije.
To miješanje medicinskih i vjerskih odgovora na depresiju nije ograničeno na svećenstvo, kaže Holleman. “Čak i neki svjetovni stručnjaci za mentalno zdravlje prepoznaju da duhovne ili vjerske aktivnosti mogu biti sredstva koja ljudi već imaju i koja mogu koristiti na korisne načine. Ovdje vidimo puno potencijala za konstruktivnu suradnju između stručnjaka za mentalno zdravlje i svećenika.”
Mali broj svećenika koji odbacuju liječničke savjete u korist religijskih opcija u liječenju depresije uglavnom su bili vođe crnačkih protestantskih i bjelačkih evangeličkih zajednica. Međutim, čak i među njima, samo je 15% podržavalo zamjenu vjerskih za medicinske odgovore.
Podjela između religioznih stručnjaka i stručnjaka za mentalno zdravlje postoji već najmanje jedno stoljeće, iako su se njihova stajališta o duševnim bolestima donekle približila u posljednjih nekoliko desetljeća kako je više informacija o biološkim uzrocima depresije i učinkovitosti lijekova postalo široko dostupno, kaže Harold G. Koenig, profesor psihijatrije i bihevioralnih znanosti sa Sveučilišta Duke koji proučava učinke religije i duhovnosti na zdravlje.
Koenig, koji nije bio uključen u ovu studiju, kaže da su njezini rezultati ohrabrujući. “Većina stručnjaka za mentalno zdravlje nije religiozna, i to je problem jer većina njihovih pacijenata jest”, kaže Koenig. “Stoga je ohrabrujuće vidjeti da velika većina svećenika vidi depresiju kao nešto za što je vjerojatnije da ima biološke ili situacijske, a ne vjerske uzroke.”
“Život je težak. Neke stvari se događaju”, kaže Koenig. “Razočarate se. Razvedete se. Dakle, religija može biti od velike pomoći u rješavanju ovih problema. Ali neki ljudi trebaju više od religije – trebaju lijekove. Potrebno vam je liječenje. Ne možete sve riješiti molitvom.”
