Evo čega se građani najviše boje kod uvođenja eura

Najveća bojazan potrošača povezana s uvođenjem eura odnosi se na mogućnost povećanja cijena, pri čemu se zaokruživanje cijena ističe kao jedan od mogućih razloga, navodi se u novom HNBlogu Mogući učinci zaokruživanja cijena prehrambenih proizvoda pri uvođenju eura na inflaciju autora Ivana Mužića i Andreje Pufnik. 

Doista, pri preračunavanju trenutnih atraktivnih cijena u eure dosad je prevladala namjera da kunske cijene ostanu na atraktivnim razinama. Kad bi trgovci nakon preračunavanja sve cijene prehrambenih proizvoda u eurima povećali na sljedeću atraktivnu razinu, to bi povećalo cijene hrane za 2,2%, bezalkoholnih pića za 2,6% te cijene alkoholnih pića za 1,8%, piše na HNBlogu.

Doprinos rastu ukupne inflacije zbog zaokruživanja cijena hrane te pića u takvom pesimističnom scenariju iznosio bi oko 0,5 postotnih bodova.

Ipak, zbog konkurencije na tržištu, vrlo je malo vjerojatno da će svi trgovci sve cijene zaokruživati naviše, pa se može očekivati znatno manji porast cijena zbog njihova zaokruživanja na atraktivne razine u eurima u usporedbi s prikazanim pesimističnim scenarijem, na što upućuju i iskustva zemalja koje su već uvele euro.

Osim toga, trenutno povišena inflacija mogla bi umanjiti potrebu za eventualnim dodatnim povećanjem cijena kako bi dostigle nove atraktivne razine, jer bi se to vrlo vjerojatno moglo postići u okviru redovitih prilagodbi cijena.

Autori su objasnili i da se u praksi razlikuju tri vrste atraktivnih cijena:

psihološke cijene (engl. psychological) jesu one kojima se koristi vjerujući da kupci manje pozornosti pridaju znamenkama iza decimalnog zareza, za razliku od znamenki koje prethode decimalnom zarezu (npr. 9,90 kuna ili 9,99 kuna)
frakcijske cijene (engl. fractional) jesu one koje pojednostavljuju vraćanje ostatka (npr. 15,50 ili 6,75 kuna)
egzaktne cijene (engl. exact) jesu cijeli brojevi i obično se rabe za veće iznose (npr. 55 ili 120 kuna).

Raspoloživi podaci potvrđuju da je zaokruživanje cijena na atraktivne razine doista prevladavajuća praksa u domaćim maloprodajnim lancima. Čak 95,7% cijena analiziranih prehrambenih proizvoda iz domaćih maloprodajnih lanaca završava znamenkom 9, a dodatnih 2,8% cijena završava znamenkom 0, dok na sve ostale završne znamenke (osim 9 i 0) otpada samo 1,5% svih cijena. Promatraju li se obje znamenke iza decimalnog zareza, vidljivo je da više od 77,5% cijena prehrambenih proizvoda završava znamenkama 99 te još 10% znamenkama 49, poručuju autori.

Iako trgovci od početka rujna cijene iskazuju u kuni i euru, i nadalje dominira praksa atraktivnog određivanja cijena u kunama. Udio atraktivnih cijena prehrambenih proizvoda u kunama od početka godine nije se znatnije mijenjao, što je u skladu s još uvijek zanemarivim udjelima atraktivnih cijena u eurima (u listopadu je taj udio iznosio samo 0,2% naspram 98% atraktivnih cijena u kunama).

Iako je način preračunavanja cijena u eure jasno reguliran, to ne isključuje mogućnost da trgovci naknadno prilagođavaju cijene iskazane u eurima, kao što su i dosad mijenjali kunske cijene. Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj predviđeno je preračunavanje cijena iz kuna u euro primjenom punog iznosa fiksnog tečaja konverzije te zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu s matematičkim pravilima zaokruživanja (i to na dvije decimale, a na temelju treće decimale). Dakle, cijene se ne bi smjele zaokruživati naviše u većoj mjeri nego što to matematička pravila nalažu. Ipak, ne može se isključiti mogućnost da trgovci tijekom vremena nastoje zaokružiti cijene na atraktivne razine u eurima.

Stoga se kao pesimističan scenarij simulira zaokruživanje svih cijena naviše, do prve sljedeće atraktivne razine, primjenom sljedećih pravila:

- psihološke cijene u kunama nakon preračunavanja u eure zaokružuju se na prvu višu psihološku cijenu u eurima

- frakcijske/egzaktne cijene u kunama nakon preračunavanja u eure zaokružuju se na prvu višu frakcijsku/egzaktnu cijenu u eurima

- cijene koje nisu atraktivne u kunama ostavljaju se u eurima kao neatraktivne (ne zaokružuju se naviše).

Hrana i pića komponente su kod kojih je simulirani učinak konverzije na cijene izraženiji nego za ostatak potrošačke košarice zbog velikog udjela atraktivnih cijena te velikog broja relativno niskih cijena (za koje je izračunati učinak konverzije relativno visok). Kod ostalih komponenti indeksa potrošačkih cijena kod kojih je udio atraktivnih cijena niži i/ili udio relativno viših cijena znatniji, mogući učinak konverzije na cijene je niži. Nadalje, administrativno regulirane cijene (uključujući energente), koje čine 22% potrošačke košarice za izračun HIPC-a (odnosno 25% za izračun IPC-a), preračunavat će se prema propisanim pravilima, pa bi spomenute cijene nakon konverzije trebale ostati nepromijenjene.

Iskustva zemalja koje su uvele euro pokazala su da je stvarni učinak zaokruživanja cijena pri konverziji domaće valute u euro bio znatno manji od rezultata simulacija u kojoj se pretpostavlja da se sve atraktivne cijene zaokružuju naviše. Konkurencija je bitan činitelj koji je odvraćao trgovce od podizanja cijena, a ograničavajuće na rast cijena djelovala je i obveza dvojnog isticanja cijena u trgovinama. Primjerice, u Nizozemskoj se procjenjivalo da bi u spomenutom pesimističnom scenariju učinak konverzije na IPC i HIPC mogao iznositi oko 0,7 odnosno 0,9 postotnih bodova, dok je iz analize provedene nakon konverzije vidljivo da je učinak konverzije na rast IPC-a bio znatno manji (od 0,2 do 0,4 postotna boda).

U trenutnom okružju povišene inflacije, cijene bi nove atraktivne razine mogle dostići i bez vidljivog učinka na inflaciju. Trgovci bi cijene mogli određivati na novim atraktivnim razinama u okviru redovitih cjenovnih prilagodbi. Tako je procijenjeni učinak zaokruživanja jednak otprilike mjesecu i pol prosječnog porasta cijena prehrambenih proizvoda zabilježenog u proteklih godinu dana, dok bi cijene za otprilike 80% tih proizvoda mogle dostići novu atraktivnu razinu unutar dva mjeseca nastave li rasti nepromijenjenim intenzitetom. Trenutno povišena inflacija stoga bi, pomalo paradoksalno, mogla umanjiti potrebu za eventualnim dodatnim povećanjem cijena kako bi dostigle novu atraktivnu razinu, piše HNBlog.