Gruđani brat i sestra Andrijanić, doktorica i doktorand govorili o utjecaju nevladinih organizacija na hrvatski jezik u BiH

Na međunarodnom stručno-znanstvenom skupu o kulturnoj baštini i identitetu Hrvata u BiH održanom u petak u Širokom Brijegu sestra i brat dr.sc. Dominika Andrijanić i Domagoj Andrijanić, doktorand na informacijskim i komunikacijskim znanostima, predstavili su rad o Utjecaju nevladinih organizacija na hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini. Hrvatski Medijski Servis u nastavku prenosi naglaske njihovog rada:

-Jezik hrvatskog naroda na bosanskohercegovačkom području nailazi na mnogobrojne poteškoće u novije vrijeme. Zamjetna je nedosljednost u provedbi hrvatskog jezika i njegovim normativnim oblicima. Počesto je uočljiva manja ravnopravnost u odnosu na druga dva jezika te njegov neodgovarajući položaj na bosanskohercegovačkom području. Službena uporabivost hrvatskog jezika onemogućava se pod raznolikim učincima.

Često se misli kako je poveznica jezika samo s jezikoslovcima te stručnim osobama iz jezičnog područja. Međutim, svaki pojedinac na određeni način doprinosi razvoju jezika, unutar obitelji, društva, stručnih mišljenja, organizacija i drugih raznolikih čimbenika. Stoga, bez zajedničkih odnosa i međusobnih idejnih doprinosa, jezik se ne može razvijati u prostoru i vremenu koji mu je potreban.

Smatra se kako svakom jeziku treba dopustiti njegov razvoj, odgovarajući položaj i uporabivost koja mu pripada prema jezičnim normama. Pri tome se ne treba osvrtati na nacionalnu pripadnost ili obraćati pozornost je li unutar narodne pripadnosti postoje određeni sukobi i nesuglasice. Kada je riječ o jeziku, jezik je potrebno promatrati kao znatnu pripadnost određenom narodu, jer je to njegova neizbježna i ključna sastavnica. Znači, hrvatski jezik-hrvatski narod.

Razumljivo je da je svaki jezik istovrijedan i ima podjednake posebnosti koje ga obilježavaju. Opravdano je promicati svoj jezik, ali pri tome je potrebno te neizostavno i poštivanje drugih jezika. Međutim, nametanje svojih jezičnih osobnosti i oblika drugim jezicima nedopustivo je i nepotrebno, jer svaki jezik ima svoje norme i time se predstavlja te provodi njegova jezična funkcionalnost.

Osvrtom na jezičnu situaciju na bosanskohercegovačkom području proizlaze mnogobrojni upiti; primjerice, što se čini na tom području kada je riječ o hrvatskom jeziku?! Međutim, nude se malobrojni odgovori. Netrpeljivost je zamjetna. Raznoliki društveni, sociolingvistički, politički i drugi čimbenici ishodili su nepovoljnom položaju hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini.

Nekorištenje svojim jezikom u prostoru i vremenu, ponajbolje zamjećuju pripadnici određenog naroda. Njegovi korisnici su svjedoci tomu, odnosno veliki broj Hrvata uočava neprikladan položaj svog jezika. Takav neravnopravan jezični položaj ističe se još više na bosanskohercegovačkim područjima gdje su Hrvati u manjini. Mlađi naraštaji time usvajaju riječi koje ne pripadaju njihovu materinskom jeziku. Sekundarnom uporabom hrvatskog jezika umanjuje se vrijednosna uloga jezika i gubi se spoznaja o identitetu te se podastiru jezični noviteti koji su neodgovarajući i neprihvatljivi.

Uočljiv je u novije vrijeme i utjecaj nevladinih organizacija na hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini. Istaknuto je djelovanje nevladinih organizacija na jezične norme i njihov odnos prema hrvatskom jeziku i korištenja jezičnim oblicima, koji dovode do neodgovarajućih ishoda. Budući da je uočena i primjerima potkrijepljena manja prisutnost hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini, potiče se na njegovu zastupljeniju primjenu te njegovo promicanje i očuvanje koje je moguće, između ostaloga, kroz različite organizacije, vladine i nevladine, domaće i strane.

Domaće i strane nevladine organizacije koje djeluju na bosanskohercegovačkom području, trebaju poštivati i provoditi jezične norme određenog jezika. Svojim primjerom pružati zaštitu u jezičnoj zajednici i biti među pokazateljima očuvanja jezika. Njihovo korištenje nedosljednim i neodgovarajućim jezičnim oblicima, primjerice u hrvatskom jeziku, protivno je načelima te će ishoditi negativne posljedice za hrvatski jezik i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini.

Zbog raznolikih utjecaja, potrebni su i istaknuti filološki pogledi o neravnopravnosti i neodgovarajućem položaju hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini, jer oni potiču na promicanje i očuvanje hrvatskog jezika na tom području, a pri tome poštivajući i druge jezike koji su, uz hrvatski jezik, službeni na bosanskohercegovačkom području. Time će se usmjeriti pozornost na provođenje dosljednijeg položaja hrvatskog jezika.

Poznata je misao; ako čovjek izgubi jezik, izgubit će i sebe. U samo jednoj misaonoj i metaforičnoj rečenici sadržana je znatna bitnost i poveznica čovjeka i jezika. Vremenskim odmicanjem, nedosljedan položaj hrvatskog jezika ishodit će i neravnopravan položaj hrvatskog naroda, općenito, u Bosni i Hercegovini. Jezik ima znatnu, važnu i nezamjenjivu ulogu za opstanak naroda na određenom području.
Stoga se teži potaknuti na promicanje i očuvanje hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini, a pri tome poštivajući i druge jezike koji su, uz hrvatski jezik, službeni na bosanskohercegovačkom području. Nužno je nastojanje za veću ravnopravnost jezičnih značajki u službenoj i svakodnevnoj uporabivosti, jer je to iznimno bitno. Ustrajnost je znatan čimbenik za postojanost i opstojnost hrvatske jezične baštine i identiteta na bosanskohercegovačkom području./HMS/