Milanović na obilježavanju oslobođenja Kupresa: Hrvatska država ima instrumente kojima može i mora pomoći Hrvatima u BiH

Na današnji dan 1994. godine uspješno je okončana prva zajednička operacija HVO-a i Armije BiH – operacija „Cincar“ – kojom je oslobođen veći dio Kupreške visoravni, uključujući i Kupres u koji je HVO ušao 3. studenoga 1994. godine.

„Ovaj dan oslobođenja velik je dan ne samo u Kupresu nego i za sve one koji nisu s Kupresa, a koji su tada sa strepnjom i velikim očekivanjima, pomalo i nevjericom dočekali vijesti o oslobođenju Kupresa“, rekao je predsjednik Milanović u prigodnom obraćanju. Prisjećajući se toga vremena od prije dvadeset i osam godina, podsjetio je kako tada nije bilo dovoljno oružja, ali bilo je volje.

„Ta dva šlepera koja su vam došla zadnji dan, to nije pomoć koja je došla iz Berlina ili Washingtona, to je ili oteto u borbi ili je kupljeno na crnom tržištu po trostrukoj cijeni, novcem hrvatskih ljudi“, rekao je predsjednik Milanović i podsjetio da su sve hrvatske operaciju u ratu bile kratke, “a da bi bile kratke i uspješne nije bila dovoljna samo hrabrost koja je nesporna”. “Potrebna je pamet, inteligencija, ratno lukavstvo, pošten, ali opet lukav način vođenja rata“, dodao je.  Za tu ograničenost resursa, predsjednik Milanović kazao je da je nadmašena organizacijskim genijem koji nam danas u miru nedostaje.

„Nemojmo nikada zaboraviti – a da ne bismo zaboravili moramo ponavljati – da je ovo bio početak kraja agresije u Bosni i Hercegovini, na Bosnu i Hercegovinu, da je ovo bio početak one slavne Oluje i operacija koje su slijedile iza nje. Oslobođen je prostor kojim, ne samo da je završen rat, nego smo natjerali tadašnjeg neprijatelja da sjedne za pregovarački stol. Vi ste omogućili u svim tim operacijama da taj rat završi, da Hrvatska kopnena vojska natjera protivnika na predaju, a ne NATO-ovi bombarderi. Zato tim ljudima moramo biti duboko i vječno zahvalni i da njih nije bilo, ne bi bilo ni hrvatske države, ali ne bi bilo ni daytonske Bosne i Hercegovine“, poručio je hrvatski Predsjednik.

„Ta daytonska Bosna i Hercegovina, kao međunarodni ugovor o podjeli utjecaja vlasti u Bosni i Hercegovini, stvorena je uz suglasnost i pristanak sviju oko stola. A oko stola su bili Sarajevo, kojeg je predstavljao tadašnji član predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, kojeg smo tretirali kao predsjednika Predsjedništva. Druga strana je bila politički Zagreb, to je Franjo Tuđman koji je u Daytonu predstavljao Hrvate u totalitetu. Isto vrijedi i za Beograd i kasnije osuđenog ratnog zločinca Slobodana Miloševića koji je pregovarao u ime Srbije i bosanskohercegovačkih Srba. Taj dogovor pod pokroviteljstvom SAD-a u Daytonu je osnova vaše slobode, održanja vašeg identiteta i naprosto dobrog osjećaja u Bosni i Hercegovini, koju uvijek, pa i ovom prilikom, ističem susjednom i prijateljskom i drugom državom. Državom u kojoj živi hrvatski narod, kojeg ima sve manje i manje i čija politička prava se neprestano ljušte i gaze“ rekao je predsjednik Milanović istaknuvši kako se to nije promijenilo ni s posljednjim izborima u Bosni i Hercegovini.

Ocijenio je dobrim što se izašlo na izbore te naglasio da na razini predsjedništva nisu ostvareni dobri rezultati. „Princip je ostao neokrnjen, a to je princip nepravde i nepoštenja, da onaj drugi, o kojem ne mislim ništa loše, može birati moga predstavnika, a ja njegovog ne mogu. To se mora promijeniti“, rekao je predsjednik Milanović poručivši da će im za te promjene biti potrebna pomoć hrvatske države. Jer, kako je kazao, „u Hrvatskoj je praktički prestala disonantnost tonova i svadljivost što se tiče položaja i statusa Hrvata u Bosni i Hercegovini. Svi se slažemo oko toga što ne valja i što treba očuvati – to je Bosna i Hercegovina, daytonska Bosna i Hercegovina i svatko tko nam je u tome saveznik i istomišljenik, ovdje u Bosni i Hercegovini, dobro je došao. Bez obzira na događaje od prije trideset godina. To je nešto što Hrvatska vama, djelatno, mora omogućiti jer to može“, istaknuo je Predsjednik Republike.

„Kao što su prije 28 godina instrumenti politike bili šleperi streljiva, radio stanice i hrvatski pješaci i tenkisti, tako je to danas Europska unija u koju je Hrvatska ušla, ne zato da bi mogla prosjačiti kroz europske fondove. Europska unija i NATO su instrumenti koje Hrvatska kao mala, ali punopravna članica, zemlja jedinstvene povijesti, zemlja koja je platila jedinstveno visoku cijenu za svoju neovisnost, pa i za američke i zapadne interese ovdje – da ta Hrvatska ima instrumente kojima može pomoći sebi, a pomažući i Hrvatima u Bosni i Hercegovini, opet pomaže sebi. Čuvajte demokratsku Bosnu i Hercegovinu, ali za nju se treba boriti ne vojnim sredstvima, ne jezikom mržnje, ne isključivošću, nego upornim ponavljanjem“, zaključio je predsjednik Milanović svoje obraćanje u Kupresu. 

Obilježavanje 28. godišnjice oslobađanja Kupresa organizirali su Hrvatski narodni sabor BiH, kupreške udruge proistekle iz Domovinskog rata i Općina Kupres, a osim predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića na svečanosti su govorili načelnik općine Kupres Zdravko Mioč, umirovljeni general Tihomir Blaškić i ratni ministar obrane Herceg-Bosne Vlado Šoljić.

Obilježavanje 28. godišnjice oslobođenja Kupresa započelo je paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca kod Spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Gradskom parku u Kupresu. Uz predsjednika Milanovića pri polaganju vijenca bili su pročelnik Kabinet predsjednika Bartol Šimunić i posebni savjetnik Predsjednika Republike za veterane Domovinskog rata Marijan Mareković te veleposlanik Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini Ivan Sabolić, vojni izaslanik Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini Davor Kiralj i konzul II. razreda Konzulata Republike Hrvatske u Livnu Zvonko Picukarić.