''Rim će prvi pasti''

I još joj kaže: “Kćeri, pogledaj horizont i vidjet ćeš da tvoj put nije ovaj, nego drugi”.

U kupovinu je išla sa svojim dečkom kojeg će kasnije ostaviti da se posveti božanskom pozivu.
Oni koji su je poznavali znali su za njezino uvjerenje o nepostojanju Boga i protivljenju određenim vrijednostima koje brani Crkva, a koje se nije ustručavala oštro kritizirati.

Ali strah je toliko velik da se mlada žena, sa srcem doslovno u grlu, brzo vraća kući blijeda lica.
Odlučuje sakriti od obitelji i prijatelja što se dogodilo.

A onda Déborin život ostaje isti: ide u disko, nastavlja pohađati nastavu u školi, ne odustaje od zabave.
Iako počinje osjećati uznemirenost savjesti zbog tog glasa.

Dana 10. kolovoza Débora odlazi u diskoteku s prijateljicama i tamo se tajanstveni glas ponovno javlja s autoritetom, ali svojom karakterističnom slatkoćom: „Kćeri, hodaj u Mojoj Riječi i Ja ću te malo po malo voditi tamo gdje postoji pravedni Otac“.

Proći će nekoliko tjedana prije nego što se definitivno sazna identitet ovog tajanstvenog “sugovornika”.
Dana 13. rujna u 15:30, taj isti glas otkriva joj, “Kćeri, u ime vječne ljubavi, ostavljam ti svoj mir, dajem ti svoj mir. Ja sam Kralj Otkrivenja, Sin Boga Živoga.”

A 23. listopada Débora, ležeći na sofi, razmišlja o tom iskustvu i iznenađena je svjetlom koje obasjava sobu kao da je dan.

Podiže oči i vidi tri svjetleće kugle, koje, okrećući se i spajajući zajedno, tvore ogromni solarni krug visok gotovo dva metra.

I ukaže joj se mlada žena koja izlazi iz sunca.

Débora će Djevicu kasnije opisati ovako: maslinasta koža, valovita tamnosmeđa kosa, zeleno-smeđe oči, rumeni obrazi, jedva vidljive rupice na obrazima, usne poput dviju latica crvene ruže.
Djevica je nosila vrlo bijeli i dugi habit bez pojasa.

Glava je bila okrunjena s dvanaest sjajnih zvijezda, prekrivena velom istkanim od sjajnih zlatnih niti.
Njene bose noge bile su prekrivene dvjema crvenim ružama.

Debora vidi Majku Božju u njezinom potpunom ljudskom utjelovljenju. Mnogo je puta ispružila svoju ruku da je Debora poljubi.

Pjeva “aleluja” pjesme, hvalospjeve Presvetom Trojstvu, smiješi se, govori, raduje se, blagoslivlja i često plače, upozoravala je Debora.

Drugi oblik nebeskih očitovanja je unutarnji dijalog u kojem Majka zajedno sa svojim Sinom, Gospodinom našim Isusom Kristom, razgovara s njom.

Djevica se predstavlja Débori s više od jednog imena. Isprva kao Mirjam, Djevica iz Nazareta, kasnije kao Majka blagoslovljene masline, Blažena Djevica ulja, Izvor svetog ulja vječnog pomazanja, Majka trajne žrtve, Majka sveopćeg ozdravljenja i među svim najvažnije: Djevica Euharistije.

Isus joj se ukazuje kao Kralj Otkrivenja, Mistični Suprug, Neljubljena Ljubav, Presveto Srce, Dobri Pastir, Sveti Suputnik, Euharistijska Ljubav i kao Božanski Učitelj, između ostalih imena.

Isus će zamoliti Deboru da sudjeluje u bolnoj muci, s duhovnim i tjelesnim križem kao zadovoljštinu za grijehe koje ljudi svakodnevno čine, ponovno razdirući Bezgrješna Sveta Srca.

Debora to prihvaća i tu počinju razne manifestacije.

Dana 23. veljače 1994., svećenik je svojom kamerom snimio “bičevanje”, u kojem se čuo zvižduk bičevanja i zabilježeno stvaranje crvenkastih linija na Déborinim leđima.
Drugi su vidjeli križ sa zgrušanom krvlju na čelu mlade žene, a postoje i fotografije tog fenomena.

Mnoga su čuda koja su se dogodila ne samo u Manduriji, već i na mnogim drugim mjestima gdje je Débora bila, čak i ako u to vrijeme nije bila prisutna.

Teško ih je pripisati kolektivnoj sugestiji, jer postoje video zapisi drugih ljudi, profesionalaca i amatera.

Na zidovima i na maramicama pojavili su se tragovi krvi. Viđeni su i neki znakovi na nebu.

Vidjelica je tijekom svog zanosa i strasti više puta promatrana i proučavana od raznih stručnjaka: kardiologa, neurologa, čiji izvještaji potvrđuju da je Deborin odnos prema njenim vizijama nadprirodna.

Djevica joj je, kako kaže je otkrila 12 tajni, devet ih treba otkriti, tri su već poznate.

Débora je o tome razgovarala s preminulim mariologom, slavnim svećenikom Renéom Laurentínom, ali i papom Ivanom Pavlom II.

Otkrivajući ih mladoj ženi, Isusova nam Majka svima poručuje da ih se ne bojimo, da ih ne odbacujemo i da ne čekamo da se ostvare prije nego što ih uzmemo u obzir.

Smisao tajni je prisjetiti se prisutnosti Boga, koji dominira vremenom i stvarima, i koji će intervenirati u svoje vrijeme kako bi se povijest pravilno razvijala.

A što tajne sadrže?

Tijekom razgovora između oca Renéa Laurentína i Débore saznali smo za postojanje trinaeste tajne, koja nikada nije spomenuta, jer se odnosi samo na život mlade žene.
Dakle, ukupan broj tajni je 13, ali u stvarnosti će samo 9 utjecati na svijet u budućnosti.
Te su tajne neka vrsta božanskog odgovora čovjeku ovoga doba koji poriče i odbija priznati očinsko gospodstvo Božje.

Zato će imati univerzalni karakter i označit će posebnu nebesku intervenciju, da započnu obnovljeno vrijeme, koje će se roditi iz pročišćavajuće nevolje. Tajne su snažan poziv na buđenje i unutarnju spoznaju svake osobe.
Treća ili četvrta mogle bi biti znak na mjestu ukazanja, kod kapele.

Ostale tajne tiču ​​se Pape, Crkve i nekih religija.

Neke bi se odnosile na geografske promjene i odlučujuće razvoje u gospodarskom, društvenom i duhovnom životu posebnih regija svijeta.

Neke tajne su potpuno proročke. Ovo je najpoznatija proročka vizija koja je potresla sve i zbog koje je je Debora izrugivana.

“Odjednom sam se našla usred trga i prepoznala da je to Trg svetog Petra. Vidila sam vatre kako padaju s neba: poput projektila. Ljudi su trčali s jedne na drugu stranu tražeći zaklon. Lica ljudi bila su izobličena i vidila sam da su molili Nebo da umru. Odjednom sam se okrenula i primijetila da se iz daljine približava biće podignuto sa zemlje. Bila je to Žena: Gospođa! Koliko sjaja i koliko milosti u Njenim pokretima! Ali sam shvatila da je Njeno Lice bilo izbrazdano krvavim suzama. Kad sam se približila, prepoznala sam je kao Ženu koju sam uvijek vidila u svojim blaženim susretima s Nebom: bila je Majka Božja, ali i moja Majka. Kakva je bol vidjeti te u takvom stanju! Potpuno me razdrmao njen slatki glas: “Kćeri, grad koji će prvi biti pogođen bit će Rim”.

Tada sam vidila da dva reda anđela dolaze s neba: prva grupa je bila odjevena u bijelo, a druga u crno. Marija je prstom pokazala na duše koje su slijedile svoje anđele, govoreći:
“Dijete moje, ljudi koji slijede anđele odjeveni u crno su duše koje su prihvatile grijeh i propast. Ljudi koji slijede anđele odjevene u bijelo su duše koje su više ili manje slijedile Oca i idu pokupiti svoju nagradu.”

Duše su bile odjevene u skladu s ulogom koju su igrale na zemlji i vidla sam da su na čelu reda anđela odjevenih u crno bili kardinali; za njima su išli biskupi, a još dalje svećenici. U ovom trenutku Gospa je rekla:
“Pogledaj te svećenike, dijete Moje”
– “Tko sam ja njima, mama?”
“Oni su svećenici koji su bili poslani da uzdržavaju duše, ali zapravo većinu vremena nisu i koristili su novac za svoje poroke! Ali najteži grijeh, koji ih šalje u golemu vatru, njihova je nečistoća tijela, osobito srca. Nečistoća koja razdire Bezgrješno Srce Isusovo je požuda tijela koja živi protiv prirode.”

Iza njih su bile žene, djevojke odjevene u prljavu odjeću, u pratnji muškaraca odjevenih u crno. Pitala sam Gospu tko su oni, a ona mi je ovako odgovorila:
“Mlade žene koje vidite su žene koje su prodale svoja tijela, skandalizirale djecu i zavele mlade ljude. Oni koji ih slijede su ljudi koji su pomogli ovim ženama na ovaj ili onaj način na njihovom putu propasti. Moja bol je velika, jer njihovo raspoloženje nije bilo loše. Zli ih je zaveo i oni su upali u njegovu mrežu propasti.”

Iza njih su još bile djevojke koje su u rukama nosile sićušne figure umotane u crne zavoje. Pogledala sam Mariju i prije nego što sam joj postavila pitanje rekla mi je:

“Kćeri, te mlade žene nisu samo jednom rađale, nego je njihov grijeh što su s predumišljajem ubile svoju djecu. Vjerovale su da su izbjegle ljudskom sudu i stoga se spasile, ali nisu imale na umu Božje oko koje ih je gledalo odozgo.”

Dalje unatrag bilo je beskonačno mnogo duša koje su čekale svoj sud i tko zna koliko ih je grijeha pratilo. Odjednom mi Presveta Marija kaže:
“Gledaj, Debora: moj sin dolazi!”

Vidjela sam čovjeka odjevenog u sjajnu haljinu kako dolazi s Neba unutar ogromne svjetleće kugle. Bio je tamnoput i imao je ogromnu Knjigu u ruci. Vidjela sam da su te čete anđela došle pred Njega i On je odlučio njihovo odredište rekavši:
“Ti ovdje, ti tamo, tvoj gore, ti dolje, ti Meni”.

Nakon što je Isus izvršio svoj sud, pogledao je u mene. Ne mogu opisati taj pogled tako prodoran do te mjere da je razgolitio dubinu moje duše. Ono što sam sljedeće vidila bilo je strašnije od prethodnih vizija. Zemlja se raskomadala kao da je bio veliki potres. Drveće je bilo otrgnuto od zemlje kao da je sila koja je došla iz njezina središta. Vidjela sam ljude koji su, tjerani glađu, jeli druge ljude; životinje koje leže na zemlji gotovo bez kože, kao rastrgane, a oko njih zuje mnoštvo insekata.

Pogledao sam u nebo i vidio neke divovske ptice. Ne mogu ih opisati, ali bile su crne i sigurno su patrolirale okolinom, kao da nešto traže. Bila sam umorna i nadasve iscrpljena ružnoćom koju sam bio prisiljena vidjeti. Između jedne i druge misli, pitala sam se zašto je Gospodin dopustio mojim očima da vide toliko, ali sam s dubokom gorčinom shvatila da sam sve ovo trebala vidjeti, makar samo za posvećenje moje duše.”

U poruci od 12. prosinca 1999. obaviještena je da će, kada joj se preda 12 tajni, prestati s javnim istupima. To se dogodilo 23. listopada 2005., u tajanstvenoj podudarnosti s Euharistijskom godinom koju je pripremio Ivan Pavao II., a zaključio Benedikt XVI.
Ovim ukazanjima u Mandurii protivio se biskup Mandurie, umjesto toga poduprle su skupine mladih ljudi koji su se sastajali u kapelici izgrađenoj za pobožnost. Vidjelica se svojevoljno pouvukla u potpunu anonimnost, piše Vjera.hr.