100 ruža za Vesnu Parun

Povodom 100. rođendana Vesne Parun širokobriješka književnica Sanijela Matković INICIRALA JE NA ZOOMU VEČERI VESNE PARUN i potakla mnoge pjesnike da se uključe u ovaj projekt. Večeri su održavane ponedjeljkom, ponekad bi trajale i više od tri sata- u programu su pjesnici čitali poeziju i prozu Vesne Parun, te pjesme koje su posvetili njoj, piše budisvoja.com

Kako bi projekt ostavio svoj trag Sanijela, Zoran Sova iz Los Angelesa, Vesna Štulić iz Nina i Mirjana Zeman Nova iz Zagreba odlučili su napisati 100 pjesama kao sto ruža velikoj pjesnikinji. Svatko od pjesnika je na svoj način dao doprinos ali u konačnici unatoč različitom stilu zbirka je poetski jedinstvena.

Sanijela je svoje pjesme pisala u prvome licu, dok su Vesna i Zoran pisali u drugom licu. A pjesme Mirjane Zeman Nove su svojevrsni odgovor na poeziju Vesne Parun.

Pogovor knjizi napisala je Vesna Štulić.

Knjiga se može kupiti po cijeni od 200 kn ISKLJUČIVO KOD SPOMENUTIH AUTORA I NA PROMOCIJI.

Neka pljušte ruže sa stropa, danas, u svetkovini!

Ruže sa krova, ruže s nebesa, ruže iz bašta.

Nek pljušte ko kiša, ko vjetar, ko gnjev u prašini

ruže iz istine, ruže sa zvijezda, ruže iz mašte.  (Tin Ujević – Svetkovina ruža)

Gasne bujna lipanjska modrina neba i pretvara se u ljepotu kristalno plavog jutra. U takvom jednom jutru, nakon neprospavane noći, puni pjesme koja je u snu napušten govor, skupismo se nas četvero autora, razbacani na sve četiri strane svijeta, isprepleteni mrežom meridijana i paralela, i isplovismo iz luke u kojoj jednako kao na rtu Bučina pušu ruže vjetrova. Ta luka bila je naše ogledalo, unutrašnje – pjesme u kojoj se ogledasmo ne mi, već naše dubine i zbiljska bezimenost.

Odvezali smo konope, podigli jedra i krenuli u ovu pustolovinu zvanu zbirka pjesama Sto ruža za Vesnu Parun. Slutili smo povoljan vjetar , da naše putovanje neće biti uzaludno i da će nas na kraju puta čekati sama, Pjesnikinja.

Svatko ima svoju Vesnu Parun i svatko na svoj način shvaća njene pjesme. Orfej ili Euridika, Jazon ili Medeja ili žena Mediteranka? I premda je Vesna već davno fizički napustila ovozemaljski svijet, mi smo pokušali biti tragači, gotovo hodočasnici, vjerujući kako je njezina Riječ još vrlo prisutna među nama malim pjesnicima, jer ona je bila ta heroina pjesništva. Pjesnik je paž u predvorju hrama, rekla je jednom, a mi dodajemo – hrama Božjeg.

Poezija je magija, začarava dušu, a duša oslobađajući sprešane misli kao čist destilat toči stihove zarobljene i tko se jednom poezije napije, uvijek ju je žedan.

Na portalu Budi svoja, koju je vodila Sanijela Matković, tog sudbonosnog dana bila sam gost. Pričale smo o mojoj tek tiskanoj zbirci poezije koja je tzv. hommage Vesni Parun. Ne skrivajući oduševljenje, jer je i Sanijela zaljubljenik u djela Vesne Parun, došle smo na ideju obzirom da je ova 2022. god., stota godina od rođenja pjesnikinje, da svakog drugog ponedjeljka na zoomu uređujemo i vodimo emisiju, u kojoj bi čitali kako Vesnine stihove, tako i svoje posvećeni pjesnikinji. Uskoro su nam se tom našem skromnom projektu pridružila nekolicina književnika i pjesnika, točnije zaljubljenici u lik i djelo Parunice. Neki su odustali, ali na kraju smo ostali mi: Zoran Sova, Sanijela Matković, Mirjana Zeman Nova, te moja malenkost Vesna Štulić. Svi autori koji iza sebe imaju brojne tiskane knjige. Parunica je bila naš svjetionik, čiju smo prisutnost svo četvero čitavo vrijeme pisanja ove zbirke osjećali (tu negdje, metafizički, iz nekih drugih dimenzija). No kako je cijeli njen život zapravo bio hod prema ljubavi, tako je i nas ova zbirka za koju vjerujemo da je jednom davno u zvijezdama ili nekoj knjizi naših života već bila upisana, bio i ostao hod prema čisto i iskrenoj Ljubavi.

Toliko bi se toga još moglo napisati, jer Vesna Parun nas je zadužila da baštinimo njezinu pisanu Riječ, no tu ćemu stati i nas četvero s pijetetom za stoti rođendan, pokloniti joj ovih sto pjesničkih ruža u buketu zbirke poezije pod nazivom Sto ruža za Vesnu Parun.

…Što više ruža, i s njinim trnom i dračom.

Ja ih u kite svih, te ih u grudi skrih

Da s ranom kličem i da s dragošću plačem.

Što više ruža! Njih! Što više ruža svih! (Tin Ujević – Svetkovina ruža)