Putnica iz poljskog autobusa: ''Čim se oporavim, ponovno idem u Međugorje''

U stravičnoj nesreći do koje je došlo u subotu rano ujutro na autocesti A4 poginulo je 12, a ozlijeđeno je 32 Poljaka. Uputili su se na hodočašće u Međugorje, a onda je uslijedio jedan od najgorih dana njihovog života. Ozlijeđene su prevezli u više bolnica u Zagrebu, Varaždinu i Čakovcu. Svih osam pacijenata koji se trenutno nalaze u KBC-u Zagreb su izvan životne opasnosti. Međutim, svi su došli s prijelomima, neki su već operirani, a druge operacija tek očekuje.

Tri su putnice za poljski portal Fakt progovorile o agoniji kroz koju su prolazili putnici dok su iščekivali pomoć.

Po drugi put putovala u Međugorje

Zofia Kasprzyk ušla je u autobus u Koninu, gradu u središnjoj Poljskoj. U Međugorje je putovala drugi put. Prvo joj se hodočašće jako svidjelo, željela se vratiti zahvaliti Majci Božjoj na njemu.

- Sjećam se trenutka nesreće. Sve se zatreslo i poletjela sam ravno naprijed. Vozačko sjedalo me pritisnulo, ali nisam se onesvijestila. Akcija spašavanja bila je brza. Gospođa Zofia sjedila je pokraj prijateljice iz svog grada. Ne zna u kakvom je stanju i gdje je žena. Kad ju je sila udarca gurnula iz sjedala, izgubila je prijateljicu iz vida.

- Zahvaljujem Bogu i Gospi Međugorskoj što smo izbjegli najgore. Čim se oporavim, idem opet u Međugorje. Hrabra sam i vrlo religiozna. Molim se svaki dan - dodala je.

'Nisam znala što se događa, bilo je užasno'

Gospođa Beata prisjeća se da su autobus vozili iskusni vozači te da su se vozili mirno. Nije bilo naznaka da će se dogoditi tako velika tragedija. - Bio je šok da se ovako nešto dogodilo. Trenutka nesreće se ne sjećam jer sam spavala. Nisam se onesvijestila, ali sam ostala zaglavljena. Vidjela sam ljude, ali nisam se mogla pomaknuti. Čekala sam da me izvuku van. Nisam znala što se okolo događa jer su me sjedala prignječila. Imala sam dojam da sve traje oko sat vremena, a na pomoć smo čekali oko 13 minuta - rekla je. Detalji njezine ispovijesti govore o strašnim scenama s kojima su bili suočeni hodočasnici koji su se našli u nesretnom busu.

- Bilo je užasno. Jauci, jauci, ljudi su morali biti svjesni da umiru. Neki su bili zgnječeni. Strašno je vidjeti čovjeka bez kože na licu. Šok, to je nemoguće opisati - prisjeća se.

Beata Krychowiak je zajedno sa svojom majkom išla na hodočašće u Međugorje. Zna da je i ona preživjela nesreću, ali gotovo da nema informacije o njezinom stanju. - Mama je bila u nesvijesti. Znamo da je živa, da je u teškom stanju. Međutim, nemamo pojma u kojoj se bolnici nalazi - kaže nervozna žena.

'Vozači su bili iskusni, znali su rutu'

U trenutku nesreće kontakt s voljenom osobom izgubila je i sudionica hodočašća iz Varšave koja je s kćerkom išla u Bosnu i Hercegovinu. Još ne zna u kojoj joj je bolnici kći. Sjedile su na sredini autobusa, a u trenutku nesreće su spavale. Kaže da ne može vjerovati da se tako nešto dogodilo. - Bili su to iskusni vozači, jedan je vozio 42 godine, također do Međugorja, znao je rutu. Izmjenjivali su se, vozili po pravilima. Kad je ograničenje bilo 80 km/h, oni su vozili 80. Ne znam kako se to moglo dogoditi, nemam pojma - kaže žena. Savršeno se sjeća traumatičnih trenutaka. - Bila sam budna. Sjećam se kako su me spašavali. Četvero ljudi je odvedeno preda mnom, već su bili mrtvi. Bilo je zastrašujuće. Molila sam za njih jer je to najviše što sam mogla učiniti – prisjeća se sudionica hodočašća.