Vrijeme će nam biti sve ekstremnije, a poljoprivreda je prva na udaru

 
Ovoga meteorologa i klimatologa Federalnog hidrometeorološkog zavoda ekipa Večernjega lista uhvatila je na odmoru, ali ni to nije bio problem da napravimo intervju i da nam ovaj stručnjak objasni što se događa. Samo ćemo spomenuti, više tisuća preminulih zbog vrućina diljem Europe, najniža temperatura ikada izmjerena u Australiji, poplave, tuče, oluje... a nigdje sredine...

Gospodine Krajinoviću, padaju novi toplinski rekordi diljem Starog kontinenta. Neki bi rekli, ljeto je, ali ipak se nekako čini da grije iz godine u godinu sve jače, pa kako to komentirate?

- Tri ljetna mjeseca svakako su i najtoplija u godini, međutim, vaša konstatacija da je iz godine u godinu sve jače, odnosno ekstremnije, u potpunosti je ispravna. Svaka godina od 2000. godine bila je ekstremna, bez obzira na to je li riječ o visokim temperaturama ili suši, ali i s druge strane, po ekstremno niskim temperaturama i poplavama Bosnu i Hercegovini nisu zaobišli ovi ekstremi. Pa se nekako već navikavamo na ovo ekstremno vrijeme i to postaje uobičajeno. Prošli je mjesec bio u Bosni i Hercegovini najtopliji ili drugi najtopliji od početka službenih mjerenja. U Sarajevu, Bugojnu i Livnu lipanj 2022. godine je najtopliji, a na ostalim postajama je drugi najtopliji lipanj od početka službenih mjerenja. Tijekom prošlog mjeseca na Meteorološkoj postaji Zenica nadmašen je apsolutni maksimum. Dana 29. lipnja izmjereno je 40 Celzijevih stupnjeva. Ovo je ujedno i najveća temperatura u lipnju izmjerena u Bosni. Dosadašnji apsolutni maksimum za Zenicu u lipnju iznosio je 39,6 stupnjeva, a zabilježen je 23. lipnja prošle godine.

Koliki su problem ovakve temperature za biljni i životinjski svijet? Dosta ljudi u Hercegovini tvrdi da su im krumpiri ove godine doslovno prokuhali u zemlji, a kopali su ih u uobičajeno vrijeme kao i ranijih godina.

- Problemi, odnosno rizici koji nam prijete zbog sve ekstremnijeg vremena su ogromni i to već osjetimo u svim segmentima našeg društva. Poljoprivreda je prva na udaru, kako zbog ekstremnog temperaturnog režima tako i zbog narušenog oborinskog režima. Uz ovako visoke temperature zraka u Bosni i Hercegovini još veći problem predstavlja suša koja je široko rasprostranjena i izrazito ekstremna. Sve to negativno djeluje na biljke i životinje. Sve što nije prirodni ciklus remeti našu prirodu i normalno funkcioniranje prirodnog sustava. Preporuke koje su stručnjaci dali u Trećem nacionalnom izvješću o klimatskim promjenama u BiH jasno ukazuje na to da moramo uvoditi nove biljne kulture i nove sorte kada je u pitanju poljoprivredna proizvodnja. Nove vrste otporne na visoke temperature i manjak vode možda nam pomognu da prebrodimo rizike koji dolaze u ovom sektoru uslijed klimatskih promjena.

Imamo i jedan hladni ekstrem, u zračnoj luci Hillston u Australiji, gdje je sada zima, izmjerena je najniža temperatura u povijesti mjerenja od -6. Kako to komentirate?

- Globalno zagrijavanje i klimatske promjene remete cjelokupni prirodni sustav. Zbog toga disbalansa javljaju se ekstremi. Kako ste naveli, u Australiji je zabilježena najniža temperatura ikada tijekom zime, ali nije potrebno tako daleko ići da uočimo rekord za minimalnu temperaturu zraka. Dovoljno je pogledati podatke za naš Drvar i prisjetiti se travnja prošle godine. Hladna zračna masa sa sjevernog pola premjestila se čak do naših prostora i uzrokovala velike probleme poljoprivrednicima u Hercegovini. Te 2021. godine proljetni mraz uništio je gotovo cjelokupni zasad, a na meteorološkoj postaji Drvar izmjeren je apsolutni minimum -9˚C. Klimatske promjene najčešće dovode do pojave ekstrema za maksimalnu temperaturu zraka, to potvrđuju i podaci o sve češćim nadmašenim rekordima u BiH, ali s druge strane narušen prirodni sustav i tijekom zime uvjetuje ekstreme, pa ne tako često kao ljeti imamo ekstreme i za minimalne temperature zraka. Porast globalne temperature zraka i promjene klime ne znače da ćemo imati samo proljeće i ljeto te da će zima i jesen nestati. Klimatske prilike će ostati takve da ćemo imati jasno diferencirana godišnja doba, ali znatno ekstremnija nego što su danas.

Dugoročne prognoze nećemo davati, međutim, vidimo sve snažnije tuče, vjetrove, oluje, poplave... postaje li vrijeme sve agresivnije?

- Agresivnije, da. Priroda se pokušava vratiti u normalu. Mi smo u proteklih stotinjak godina emitirali ogromnu količinu stakleničkih plinova u atmosferu. Napravili smo staklenik od našeg planeta i, evo, imamo promjene koje nam donose sve teže uvjete života. Oluje, vjetrovi, tuča, poplave, suše, ekstremno visoke i niske temperature zraka, nikad više temperature mora jasan su pokazatelj što nas čeka i u budućnosti. Što se prije prilagodimo i pripremimo, to će manje posljedice za naše društvo biti. Nitko na ovom svijetu neće vratiti preko noći klimu u granice uobičajenih tijekova. Stotinjak godina narušavali smo taj sustav, a sigurno idućih stotinjak moramo raditi na vraćanju koncentracije stakleničkih plinova u normalne granice, kako bi priroda barem imala priliku vratiti se u prvobitno stanje.

Kako vremensku situaciju vratiti u normalne okvire? Naravno, za ovo treba uključiti cijeli svijet, međutim, što biste vi kao jedan znanstvenik predložili?

- Kako sam već spomenuo, industrijska revolucija i naše moderno društvo krivci su za promjene čije posljedice već osjetimo na svojoj koži. Ono što radimo već stotinjak godina dolazi na vidjelo tek posljednjih dvadesetak godina. Iako, deklarativno, gotovo sve zemlje na planetu žele smanjiti svoje emisije stakleničkih plinova, to u praksi ide jako sporo, što nije u skladu s potpisanim sporazumima, odnosno s Pariškim klimatskim sporazumom. U Parizu smo definirali famoznu granicu od 1,5 ˚C. To znači da pozitivno odstupanje od temperature u odnosu na predindustrijsko razdoblje mora ostati u tom okviru, ipak, malo se radi na ostvarenju toga cilja. Moje je mišljenje da moramo raditi na smanjenju stakleničkih plinova - to je prioritet. Ako smo dokazali da je uzrok svih naših problema učinak staklenika, onda to moramo prvo i riješiti. Zatim, moramo saditi stabla gdje god možemo kako bi ozelenili svaki kutak našega planeta, također, moramo se boriti za očuvanje biodiverziteta, odnosno, jednom mišlju, moramo vratiti prirodu u prvobitno stanje. Na ovaj način možda naša djeca imaju prilike u borbi s onim što čeka buduće generacije. Scenariji su vrlo pesimistični. Današnja temperatura na globalnoj razini porasla je između 1,1 do 1,4 ˚C, a do kraja 2100. godine taj porast se očekuje između 4 i 5 ˚C. Ove vrijednosti jasno ukazuju na to kakve posljedice mogu očekivati buduće generacije.