Inženjer medicinske radiologije iz BiH umjesto bolnice izabrao plastenik i poljoprivredu

Slavilo se danima na obiteljskom imanju nedaleko od zračne luke, a kada smo došli, brižna majka Barbara "bedinala" je u dvorištu ispod krošnje javora svoje čedo pod budnim okom ponosnih djeda i bake.

Anto i Ruža tu su se u okolici Velike Gorice skrasili u ratnim godinama nakon izbjeglištva iz BiH, iz okolice Gračaca, i malo-pomalo napravili poznati OPG Jurić koji je proteklih 19 godina postao sinonim za inovativne proizvode iz plasteničke proizvodnje, presadnice, cvijeće i začinsko bilje. Anto je prvi u Hrvatskoj krenuo u proizvodnju stevije, a upravo kada je posao krenuo, EU je uvela propise koji zabranjuju prodaju praha od stevije koji je kao zaslađivač bio spas za mnoge šećeraše.

Skloni eksperimentiranju s egzotičnim biljkama, Jurići su mnogima otkrili i rabarbaru, a oko njihova štanda na Floraartu na Bundeku uvijek se okupi mnoštvo hobista i profesionalaca da vide što je novo.

Ilija nam za početak kaže da se na izbor odlučio prijaviti kako bi svojim primjerom pokazao mladima da poljoprivreda ne mora biti nužno vezana za traktore, oranice i to neko klasično viđenje rada i života na selu.

- Rad u poljoprivredi može biti zanimljiv, inovativan i drugačiji. Moji roditelji se cijeli život bave poljoprivredom kao primarnom djelatnošću, tako da smo moje sestre i ja od malih nogu dane provodili u plasteniku i pomažući njima. Uvijek pamtim ljetne praznike koje smo provodili u plastenicima kako bismo si dodatno "zaradili " za ljetovanje. To mi je kao klincu bilo užasno, ali danas kada gledam na to, mislim da je genijalno. Otac nas je na taj način naučio da cijenimo svaku kunu koju sami zaradimo - priča Ilija.

No, Anto nije htio da mu se djeca bave tim zahtjevnim poslom koji iziskuje puno odricanja i ostavlja čovjeku malo slobodnog vremena. Kaže nam kako je glavni savjet sinu bio da njega ne sluša baš puno. Ali, ovaj ga, izgleda, baš tada nije poslušao.

- Roditelji su nas usmjeravali u školovanje pa sam tako ja završio medicinsku školu, a poslije na Visokom zdravstvenom učilištu za inženjera medicinske radiologije. Ali, ljubav prema poljoprivredi i želja za stvaranjem nečega drugačijeg bila je puno jača, tako da sam, umjesto bijele kute i bolnice, odabrao čizme i plastenik - objašnjava Ilija.

A kako jabuka ne pada daleko od stabla, i on se uhvatio istraživanja po očevu savjetu koji je ipak prihvatio.

- Treba imati ideju i uvijek pronaći nešto novo i zanimljivo, nešto što bi moglo postati trend. Naš svijet voli domaće i novo. Treba biti dobro informiran o onome što se u bogatom svijetu bilja događa, pa kako sam za sebe napraviš tako će ti i biti - ponavlja Anto svoju korisnu lekciju.

I eto Ilije prije pet godinau svijetu jestivog cvijeća, mikropovrća i raznog egzotičnog bilja za restorane.

Projekt je nazvao "Tukan Greens", a kako je tukan južnoamerička ptica velikog kljuna, pitamo ga zašto je odabrao to ime. Kaže kako je pročitao neki savjet stručnjaka za marketing koji kaže kako je dobro da ime tvrtke nema previše dodirnih točaka s djelatnošću kojom se bavi jer se time dobiva dodatni faktor iznenađenja kod korisnika usluga.

Do osnutka njegove tvrtke domaći su majstori kuhinje, chefovi, jestivo bilje nabavljali samo iz uvoza, a kako smo turistička zemlja, pravo je čudo da se nitko nije toga dosjetio. Lokalno je, svježe i dostupno kuharima u Velikoj Kosnici, koju su pohodili mnogi od njih te razgovarajući s Ilijom i oni njemu prenijeli svoja iskustva o nečemu novom iz edukacija po svjetskim restoranima.

Slična je stvar i s barmenima i začinima za koktele koji su sve više u modi, a pružaju neslućene mogućnosti kreativnog miksanja okusa.

- U ponudi imamo više od 30 raznih jestivih cvjetova i listova koji se koriste u hrani ili koktelima. Uzgajamo razno začinsko i ljekovito bilje koje nije uobičajeno, pa tako imamo više vrsta menti, kao što su menta s aromom jagode, jabuke, grejpa, banane, čokoladna menta tamnih listova i arome kao poznate čokoladice after eight, specijalnu mentu za mojito koktele. Imamo i nekoliko vrsta bosiljka, od klasičnog genovese tipa do napolitanskog, tajlandskog s aromom anisa, s aromom cimeta i aromom limuna - nabraja Ilija pa se okreće prema kuharima.

- U posljednje je vrijeme veliki trend azijske kuhinje kod nas, a imamo i biljku koja se zove shiso. Njezino lišće jedinstvene arome koristi se za sushije i mnoga druga azijska jela. Jedan od naših najpopularnijih proizvoda je Buzz Button, jestivi cvijet sličan tučku od kamilice koji, kada ga pojedete, izaziva trnce u ustima i svako piće koje probate ima potpuno drugačiji okus - pokazuje nam Ilija neke od tih biljaka.

Kako nam je bila zanimljivija Antina bosanska šljivovica, ništa od toga nismo probali, ali bit će prilike.

Možda već uskoro na novom imanju u Vrbovcu gdje na hektaru zemlje dižu nove plastenike i planiraju investirati oko 100.000 eura koje je Ilija spomenuo u prijavi. Sadašnjih pedesetak poslovnih partnera iz restorana i barova rastu iz mjeseca u mjesec i nema sumnje da će se povećavati, kao i količine bilja. Ilija se nada kako će biti i dovoljno lokalnog stanovništva za zapošljavanje jer posla će biti. Nakon što smo upoznali ovaj kreativni dvojac, ne sumnjamo da bi iz njihova laboratorija mogla izaći neka nova ideja.

Jutarnji list