Ljubo Mihalj - samouki Michelangelo iz Rakitna

Pišu: Tihomir Begić i Ljubo Kovač

Pitomi rakitski krajobraz bogat je darovitim i uspješnim ljudima u svim oblastima ljudskog djelovanja.

Osebujni umjetnik, hercegovački Michelangelo, kako ga novinari prozvaše, Ljubo Mihalj Skokić doista je vrijedan divljenja u svakom pogledu.

Impresivna je Ljubina životna priča. Dostojna romana, filma i monografije. Čovjek tvrda darovita kova kraj jednog od izvora pitke vode u Mihaljima rado prima drage ljude u svoj dom, okružen raznolikim voćem, povrćem i skulpturama. Zapravo je to svojevrsna galerija na otvorenom.

Vrijedni su divljenja Ljubin vrt i imanje te nije čest slučaj da čovjek u osamdesetima aktivno radi u vrtu i u radionici. Dilja pomalo svaki dan i tako sedamdeset godina družbe s dlijetom.


Diljam otkad znam za sebe

- Otkad znam za se diljam i tražim prikladne panjeve, a ima ih, hvala Bogu, u ovom rajskom kraju - kaže za Večernji list Ljubo.

- Štapove, trube, zvrkove, pucaljke... k'o dite sam zavolio. Kod ovaca sam k'o dite počeo diljati, išlo mi je od ruke. A na duvanskim putevima kroz Bosnu uvik sam uza se ima i omiljene alate - čekić, dlito, nožić, turpiju... O opasnostima kroz bosanske vrleti drugom prigodom... Kada sam došao u Njemačku, nastavio sam, razumljivo, uz bolji alat išlo mi je lakše - kaže Mihalj.

Govor Mihaljevih uradaka uvijek nosi poruku optimizma, ljubavi, radosti... Snažne ruke često zagrljaje nude, pružaju se k nebu...

Skulpture radi u bukvi, orahu, trešnji, a zapravo u svakom drvu pronađe nadahnuće.

Godine 1965. samouki umjetnik odlazi u Njemačku. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi. Njegov uradak "Pas Šarov" našao se i na naslovnici njemačkog časopisa "Hund und Mann". U kamenu je isklesao likove djeda i bake, u betonu konja i psa.

Puno je tema, evo samo nekih - "Domovinski rat", koji podsjeća na Picassovu "Guernicu", "Federacija", "Dolazak Hrvata", "Posljednja večera", "Gospa međugorska", "Život u šah figurama"...

Izlagao je u Francuskoj - u hrvatskom Veleposlanstvu u Parizu, u Njemačkoj, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini.

Osobito rado spomene proslavu 60. obljetnice rada u kiparstvu na Grginu guvnu u Kovačima u Osoju kada je i pok. kolega Pero Crnogorac proslavio 50. obljetnicu novinarskog rada. Nazdravljalo se za taj fenomen i zagangalo uz prijatelje iz Hercegovine i Dalmacije.

Teme su raznolike - sveci, političari, sportaši... Zavjetna skulptura Gospe Blažene postavljena je ispred crkve u Rakitnu. Molitva i zavjet je to starijih momaka. I kažu, ima rezultata. Prišuljaju se kasno noću i mole, piše Vecernji.ba.

Radišni umjetnik stigne i oko blaga voditi brigu. Prije novijih spoznaja o štetnosti nezdrave hrane po povratku iz Njemačke Ljubo se okrenuo domaćoj ekološkoj proizvodnji. Isključivo na stajnjaku uzgaja kukuruz, pšenicu, krumpire, luk, jagode te, naravno, veliki broj stabala jabuka, krušaka i šljiva. Teško je reći kada je voćnjak ljepši - u proljeće u cvatu ili u jesen kad rumene jabuke. U tonama se mjere prinosi. Svinje, kokoši i janjce uvijek je hranio domaćom hranom uz istinskog prijatelja Šarova.


Supruga velika potpora

Dakako, veliku potporu pruža mu vjerna družica supruga Anka. Kuća i okućnica blistaju. A mirisi uštipaka i sira neodoljivi su. "Ona doista drži tri ćoška".

Kada su mu četiri knjižnice Zapadnohercegovačke županije u Posušju prošle godine priredile izložbu, koju su vidjele gotovo 2000 posjetitelja, to je bio zacijelo fenomen. Tada se pojavila ideja o galeriji koju bi podržao Grad, gdje bi ovaj vrsni umjetnik, kao i drugi vrijedni ljudi, imao stalni postav.

Budući da je Mihalj, naravno, i član Matice hrvatske od njezine obnove, Ogranak u Posušju priredio mu je izložbu u restoranu Astorija 2003. godine.

Panjevi i skulpture njegov su život i više od života. Pa nam u šali spremno kaže, kada ga pitamo gnjavimo li ga previše:

- Ne, vi mi produljujete život! - ističe za Večernjak.

Nekoliko TV kuća napravilo je priču o ovom dobrom čovjeku. Možda je vrijeme i za film i monografiju. Njegovi prijatelji diljem svijeta tome bi se radovali.