Nebo je zasjalo novom zvijezdom...

I zatekla nas je potpuno nespremne ta pretužna vijest. Noć ju je donjela, brzo i nemilosrdno, i uvećala onu istu sparinu za beskonačo mnogo puta, ostavila nas bez daha, bez teksta, umnožila nam tugu. Nema nam više Slavena...preminula je naša legenda!

Zavladala je neka čudna nevjerica u silnom šoku, neko nijekanje realnosti.

Piše: Ivana Knezović,  zamjenica glavnog urednika Radio Marija BiH

"Možda griješe!" - pomislila sam pregledavajući sve moguće internetske portale. Potonule su sve lađe moje nade kada sam naišla na oproštaje njegovih brojnih kolega i prijatelja iz Brazila, Filipina...cijeloga svijeta. To je bio Slaven Planinić: svjetski a naš!

U podijeljenom gradu na Neretvi, donosio je pregršt medalja sa svjetskih natjecanja, uvodio je egzotične borilačke vještine za koje većina od nas nikada ne bi ni čula da nije bilo njega (muay thaia, filipino khaia, jeet kune dou, submission fightinga, grapplinga, wing chun kung fua i brojne druge). Ni 12 gelera u tijelu nije ga spriječilo da živi dostojno svoj poziv i poslanje - majstora borilačkih vještina, da do maksimuma iskoristi potencijale svog cjelokupnog bića - kao strastveni povjesničar koji je sam istraživao, i čak naučio bosančicu i glagoljicu! 

Nesebično je dijelio svoje znanje koje je primio od svjetskih majstora: na Filipinima je učio od Arnolda Narzoa koji mu je prenosio svoje znanje, u Hong Kongu je učio od Wong Shung Leungua, jednim od učitelja Bruce Leea,. Dobar prijatelj mu je bio i Dan Inosanto, desna ruka legendarnog borca Bruce Leea. Oživljavao je maštu i snove dječaka i mladića Mostara, da i oni iz ovakve male sredine mogu ostvariti svjetske rezultate svojim trudom i zalaganjem. Prenosio im je svoje znanje, svoje kodeske časti i poštenja- taj vitez među nama. 

Ne tako davno, 2015.-te godine, Slaven je na svečanosti dodjela nagrada i priznanja, dobio nagradu za majstora borilačkih vještiba u oblasti borbe s hladnim oružjem, te je tako primljen u svjetsku kuću slavnih “International Hall of Fame of Martial Arts”. No ipak, jasno se vidjelo da mu je od svih silnih priznanja i medalja njegova obitelj najsjajnija nagrada, voljena supruga, i ljubljena djeca (kćerka i sin).

Četiri godine marljivog i detaljnog istraživanja, urodilo je genijalnom povijesnom knjigom "Nikola Zrinjski Sigetski". Spremao je naš Slaven još puno toga, ali...

Božji putevi i naumi su nama nedokučivi...Tko će razumjeti..? Zašto baš najsjajniji odlazi, osoba koja je bila puna života, među nama, većinom polumrtvima u svom tijelu, koji i dalje hodaju, koji se poput zombija iz filmova vuku niz hodnike svog života. 

Tko će te razumjeti moj Bože...

"Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tome što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega." -Lk 21,36

Nek ti je laka hercegovačka zemlja dragi naš Slavene. 

Praznina je u našem Mostaru otkako te nema, ali nebo je sjajnije, zasjalo je novom zvijezdom. U raj poveli te anđeli!