Pjesmu posvećenu žrtvama je izrecitirala Antea Dugandžić. Spomen-obilježje svečano su otkrili članovi obitelji žrtava, a posvetio ga humački gvardijan fra Dario Dodig.
Podsjetimo, dana 3. svibnja 1992. godine u popodnevnim satima došlo je do napada JNA na Ljubuški. Na uži dio grada ispaljene su 54 rakete kalibra 128 mm, život su izgubili najmlađi sugrađani brat i sestra – devetomjesečni Filip Kraljević i desetogodišnja Ivana Kraljević, oboje djeca Zdravke i Marka Kraljevića.
Prilikom napada teško je ranjena Radmila Bradvica rođena 1957. godine, koja je i preminula u bolnici od zadobivenih ozljeda 17. svibnja, dok je ranjeno još šest osoba.
Držeći u rukama novinski isječak Slobodne Dalmacije „Oni i anđele ubijaju“, koja je tad izvjestila o raketiranju Ljubuškog, o napadu je u izjavi za medije govorio i Drago Herceg, jedan od ranjenih Ljubušaka.
– To je bio užas. Bacio sam se na zemlju, ali kad sam vidio dosta civila koji su se tresli, nisu znali što čine, nastojao sam ih polegnuti i tad sam i ja ranjen. Kad se sjetim tih dana, bude mi najteže. Neprijatelj nije birao sredstva tako da je dalekometnim topništvom gađao naš grad, našu mladež, našu budućnost, jer su znali da će nas tako najviše povrijediti – prisjetio se Herceg.
3. svibnja svake godine posebno je emotivan za članove obitelji stradalih.
– S tugom se prisjećamo ovog događaja, ali smo jako ponosni i sretni što sjećanje na naše male anđele i čast koju im odajemo još uvijek traju. Ovom prilikom zahvaljujem Gradu Ljubuškom na ovoj predivnoj gesti. Voljeni nikad ne umiru dok živi sjećanje na njih – kazala je Marija Skoko, sestra stradalih Filipa i Ivane, piše Ljportal.
