Nerealno je očekivati da će ljudi pogođeni potresom sada spavati potpuno bez problema, stoga prenosimo što je nakon zagrebačkog potresa prije dvije godine rekla Arijana Turčić koja radi u psihijatrijskoj ustanovi.
- Ponovno tu dolazi do izražaja naša različitost - neki se puno brže naviknu na konstantne blage potrese, ne osjete ih, pa mogu čak i sasvim normalno prespavati noć, dok su neki ljudi toliko pod kumulativnim utjecajem svih potresa, da reagiraju i na podražaje koji su minimalni (ili ih ni nema), nikako se ne mogu na to naviknuti i još dodatno naglašeno emotivno reagiraju. U tim slučajevima, naravno, preporučuju se blaga sredstva za smirenje ili spavanje, a oni koji nisu skloni uzimanju lijekova mogu koristiti preparate na biljnoj bazi ili lavandu (jastučići natopljeni ekstraktom koji se stavi u blizinu uzglavlja). Ukoliko smetnje spavanja traju predugo, tada se preporuča obratiti se svome liječniku ili psihijatru.
Također se događa da dosta ljudi sada spava u trenirkama ili u dnevnoj odjeći i toga se srame, neugodno im je. U okolnostima u kojima smo se našli i ugroženi smo od mogućih dodatnih ozbiljnih potresa koji mogu nanijeti konkretnu štetu, te je potrebno biti što brže spreman za evakuaciju iz objekta u kojem smo odlučili spavati, bolje je gubiti što manje vremena da se maknemo iz životno ugrožavajuće situacije na sigurno. Iz tog razloga je zbilja irelevantno spavamo li u pidžami ili u trenirci. Bitno je da kod sebe smanjimo pritisak i tjeskobu, kako bismo možda mogli ipak osigurati kakav takav san. Spavajte u čemu god hoćete, ne postoji "pidžama policija", navela je u izjavi za Gloria.hr.
S tabletama ipak oprezno: Kako ne pretjerati?
Nekontrolirano uzimanje raznoraznih lijekova rijetko kada može dati dobre rezultate na duge pruge. Iako sredstva za smirenje pomažu u akutnim stresnim situacijama, kod dugotrajne redovite primjene postiže se upravo suprotni učinak. Dakle, za što veću djelotvornost anksiolitika potrebno ih je koristiti neredovito i u što manjim količinama, inače se njihov učinak gubi, a razvija se tolerancija na lijek i posljedično ovisnost. Na takav način iz jednog problema stvorili smo si dva.
Naši najranjiviji kojima možda nije jasno što se događa: Kako smiriti dijete?
Djetetovi roditelji ili skrbnici bi ponajprije trebali imati kod sebe raščišćene pojmove vezane za elementarne nepogode i ostati što smireniji. Djeca osjećaju jako slične emocije i strahove kao i odrasli u ovakvim situacijama. Sa djecom treba razgovarati o potresima i posljedicama prilagođeno njihovoj dobi. To se može napraviti kroz igru ili uz pomoć njima omiljenih priča, a svakako treba djecu saslušati i nastojati što je bolje moguće odgovoriti na njihova pitanja, te ih time pokušati smiriti. Potrebno je pobrinuti se za to da su djeca na sigurnom, da imaju dovoljno hrane i redovite hidratacije, kao i sna. Ono što nikako ne treba napraviti, jest djeci govoriti stvari poput: "Ako ćeš biti zločest, onda će se ponovo dogoditi potres". Takve negativne afirmacije samo pogoršavaju traumatičnost događaja.
Oni su brinuli za nas, sada mi brinemo za njih: Kako smiriti roditelje?
To su članovi našeg društva, koji su prošli štošta u svom životu pa tako i veći broj elementarnih nepogoda nego što smo ih doživjeli sami. To može značiti da ih je strah jače ili slabije, ovisi o prethodnim iskustvima. Ukoliko skrbimo o njima zbog raznih bolesti ili zbog toga što su nepokretni, potrebno je isplanirati siguran evakuacijski put iz objekta, a između potresa također se pobrinuti za redovitu prehranu, tekućinu i san. Također je bitno redovito uzimanje propisanih lijekova, kako ne bi došlo do pogoršanja bolesti. Dobro je imati pri ruci i blaga sredstva za smirenje, kako bismo tim članovima obitelji olakšali, ako ih preplavi tjeskoba. Najbitnije je biti tu za njih i dati im do znanja da nisu prepušteni sami sebi.
Preporuke iz osobnog iskustva isprobane na vlastitoj koži: Kako se smiruje naša psihijatrica?
Uspješnost neke strategije za smirivanje ponovno ovisi o afinitetima pojedinca. Osobno me meditativna snimka kitova zaista ne bi mogla dovoljno smiriti u situaciji kada mi se trese tlo pod nogama, zemlja tutnji i zveckaju čaše, ali me zato smiruje kada se moje mačke primire, ne trzaju se i spavaju. Tada znam da je trenutno sve ok i da ne moram biti zabrinuta. Pomaže mi slušanje muzike, gledanje komedija ili animiranih filmova, a volim se i zezati - to su moje obrane od stresa - pri čemu ne mislim da će isto pomoći baš svima koji su to sad pročitali, niti da je time situacija manje ozbiljna ili manje opasna. Treba biti oprezan i imati u vidu sve rizike danih okolnosti, ali je pritom od najveće koristi sačuvati zdrav razum i ne podlijegati panici.
