Svete mise koje nije mogla zaustaviti ni pandemija i Kristovi učenici, fratri veći od smrti

Fra Gabro Grubišić bio je Kristov učenik i zbog vjere mučenik, u Grudama u najtežim vremenima, nakon I Svjetskog rata, u jeku Španjolske gripe. “Godina 1918. završava, ali Bože nas oslobodi ovakve godine. Te godine opremljeno je u župi 267 bolesnika jer su vladale razne bolesti, a moralo se pješačiti. Bilo je dosta i umiranja, ali svećenik nije vodio sprovode. Jedan stariji čovjek išao bi pred mrtvacem koji je nošen na nosilima, i molio Isusovu krunicu do groblja. Groblje bi obišao i poškrobio blagoslovljenom vodom. Tada bi se obavio ukop, i poslije toga klečeći bi svi prisutni izmolili 5 Očenaša za pokojnu osobu i jedan Očenaš za one kojih se nema tko spomenuti. Župniku bi se smrt što prije prijavila poradi upisa u maticu umrlih”, stoji u fra Gabrinom pisanju.

Sto dvije godine poslije ista sudbina zadesila je još trojicu Kristovih mučenika na službi u Grudama. Ljude koji su uzora pronašli u Kristu, našem Stvoritelju, Bogočovjeku bez kojih ni nas ovdje ne bi bilo, onom razapetom, ovog Velikog petka izmučenog, ostavljenog od svojih, izdanog od učenika, prijatelja...

Oni nisu zatvarali crkve, oni nisu bježali od vjernika, oni se nisu krili u mišje rupe, slali kuverte svojim župljanima da im pošalju materijalno, oni nisu izdali Krista.

U tim danima 2020. kada se savjetovao ostanak kod kuće, oni su bili u crkvi s onim vjernicima koji su im došli, s tisućama koji su s njima molili putem interneta, u mislima sa svakim bolesnikom koji je patio u tim danima...

Zašto ovo pišemo? Da odgovorimo na pitanje gdje je Krist danas, gdje je Uskrs danas, da se zna tko su ljudi koje je Krist nadahnuo, da se zna da su živjeli i da su dvojica dali život za Krista održavši nedjeljom svetu misu, oprostivši se od svijeta kako bi mogli krenuti svom Gospodinu! A prije njih 1940. godine, pohodivši bolesnika razbolio se i fra Gabro Grubišić, pogledao je u nebo, prema svom Gospodinu koji je uzeo i njegovo mučeništvo za župu Grude i zauvijek njegovo djelo sačuvao na ponos Hercegovine, da ga izgrade i dovrše jednaki mučenici poput njega!

Malo je danas onih koji su spremni ponijeti Kristov križ. Nažalost, i među onima koji bi trebali prvi hrliti pomoći! Puno je više onih koji su spremni odbaciti, izdati i koji su uzore, htjeli to sebi priznati ili ne, pronašli u onim velikim svećenicima koji su na Veliki petak prije 1989 godina vikali: RASPNI GA, RASPNI GA, JER AKO GA NE POGUBIŠ, CEZAROVU MILOST GUBIŠ!  Zemlja se i danas trese!

A tko su bili današnji Kristovi učenici i mučenici, fratri veći i od smrti? Bili su Ivan današnjeg vremena koji je prvi, skupa s Andrijom, pošao za Kristom i ostao s Njim sve do Njegove smrti na križu na Veliki petak. Zatim je doživio teško mučeništvo, te je prognan na grčki otok gdje je doživio strašna, ali utješna viđenja Otkrivenja. A onda ga je Krist pozvao k sebi! Svog vjernog učenika od početka do kraja, u vijeke vjekova!

Živimo li u vremenima Ivanovih Otkrivenja?

Čujemo, vidimo, čitamo...

Zato u ovozemaljskom nemiru, ispunite svoju dušu mirom. A fra Bernardova i fra Antina nebeska prisutnost ovog Uskrsa osjeti se među vjernicima snažnije nego ikad! Jer umjesto ovozemaljske patnje, u Kristu su pronašli vječnu pobjedu, a mi u njima zagovornike u Nebu.

Grude.com