Pismo branitelja: Krv sam prolio za Hrvatsku u koju danas mogu samo na 12 sati

Nažalost takvi danas s odobravanjem komentiraju mjere na granicama. Neki idu tako daleko pa pišu da granicu treba zatvoriti i bez obzira na mjere, samo da mi iz Hercegovine ne ulazimo u Hrvatsku. Takve sijače mržnje nitko neće sankcionirati, a ja se pitam kome sam dao najbolje godine života.

Hrvat sam iz Hercegovine. U Hrvatskoj osim dijela rodbine i prijatelja nemam nikakvih nekretnina. Od Hrvatske nisam nikada tražio ništa, a među prvima sam se odazvao pozivu da stanem u njenu obranu. Prošao sam mnoga ratišta, a na jednom od njih sam i ranjen. Nikada nisam tražio nikakvu naknadu za to ranjavanje jer sam smatrao da ima onih kojima je to potrebnije. Hvala Bogu bio sam sposoban nakon rata zaraditi i prehraniti svoju obitelj. Znam da nisam jedini i priča kao što je moja ima na stotine ili tisuće. Neki moji suborci nisu imali sreće kao ja, pa su izgubili živote u obrani Hrvatske. Ovo ne pišem da bih dokazao nekome da sam veći ili bolji Hrvat od njega. Ja sam za sebe dovoljno velik i častan Hrvat i to mi je dovoljno. Moje domoljublje prema Hrvatskoj nikada nije bilo upitno, ali je upitan odnos Hrvatske države prema meni i mojim suborcima.

Neću ulaziti u nikakvu priču oko ovog nesretnog virusa. Sve nas je unazadio i mentalno oštetio. Sada kada je konačno došlo do relaksacije nisam očekivao da će moja Hrvatska i dalje svojim građanima braniti slobodan ulaz u državu. Konkretno meni osobno je danas ograničeno kretanje u državi za koju sam krv prolio na 12 sati. Sve preko toga znači da moram plaćati testove koji nisu baš jeftini. Sada se pitam u čemu je stvar kada se zna da se u Hercegovini posljednjih dana na prste mogu nabrojati zaraženi. Te mjere koje su na snazi nemaju nikakve veze sa stvarnim stanjem i očito je da je u pitanju nešto drugo.

HERCEGOVINA.in