Znate li koliko jedan građanin s prosječnom plaćom u Njemačkoj mora raditi za litar benzina, a koliko jedan Bugarin?

Cijene goriva u Njemačkoj tjednima su više nego ikad. Ali radi li se o poskupljenju samo u Njemačkoj? Ne. Procjena pokazuje da ljudi u 16 zemalja i dalje moraju plaćati puno veće cijene goriva – čak i ako to na prvi pogled ne izgleda tako.


Litra vrhunskog benzina prošlog je tjedna u Njemačkoj koštala u prosjeku 2,26 eura. To je blizu rekorda s početka ožujka i još uvijek je na razini koja nikada prije nije bila u Njemačkoj. Rastuće cijene nafte i porez na CO2 potaknule su cijenu, ali prije svega naftne kompanije, koje iskorištavaju ukrajinski rat i zabrinutost oko ruske nafte kako bi značajno povećale svoje marže.

Prema podacima Automobilskog kluba Njemačke (Avd), Njemačka trenutačno ima treću najvišu cijenu goriva u Europi. Samo u Nizozemskoj (2,34 eura) i Norveškoj (2,30 eura) benzin je bio skuplji.

Uz 27 zemalja članica EU, ocjenjivane su i Velika Britanija, Norveška i Švicarska.

Najjeftinije gorivo je stoga u Mađarskoj, gdje je litra vrhunskog benzina nedavno koštala u prosjeku 1,28 eura. Odmah iza su Malta s 1,34 eura i Cipar s 1,41 euro. Prosječna cijena u svih 30 zemalja je 1,86 eura po litri, što je točno 40 centi ispod njemačke cijene.

Međutim, takvo apsolutno razmatranje malo govori o tome koliko je cijena prihvatljiva. Uostalom, u Njemačkoj su mnogi proizvodi skuplji nego u drugim dijelovima svijeta jer su plaće, a time i troškovi proizvodnje i kupovna moć, veći.

Zato ima smisla i cijene benzina staviti u odnos s plaćama ili se zapitati obrnuto: Koliko dugo građanin neke zemlje mora raditi da bi si mogao priuštiti litru vrhunskog benzina?

U Njemačkoj, s prosječnom godišnjom neto plaćom od 17.839 eura, to je oko 12 minuta. To stavlja Njemačku malo ispod prosjeka za 30 ispitanih zemalja. Tipični Europljanin mora raditi 18 minuta da bi si mogao priuštiti litru u svojoj zemlji.

Najsiromašnije zemlje istočne Europe najviše su pogođene. Prosječan Bugarin za litru vrhunskog benzina mora odraditi 43 minute, u Rumunjskoj je to 35 minuta, a u Latviji 32 minute. S druge strane su neke od najbogatijih zemalja na kontinentu. U Švicarskoj je neto prihod znatno veći nego u Njemačkoj, a i cijena litre benzina je nešto niža, tako da tamo dovoljno 5 minuta rada, u Luksemburgu je to 6 minuta dok je 8 minuta rada potrebno u Irskoj i 9 minuta u Velikoj Britaniji.

Iz ovoga se može izvući još jedna zanimljiva statistika: Koliko bi litra vrhunskog benzina koštala u Njemačkoj da za nju moramo raditi jednako dugo kao ljudi u drugim zemljama? Ili drukčijerečeno: kako se „osjeća“ cijena benzina u drugim zemljama?

Da je benzin u Njemačkoj u odnosu na neto prihod skuplji kao u Švicarskoj, platili bismo samo 98 centi po litri. S luksemburškim omjerom bio bi 1,14 eura po litri, otprilike upola manje nego trenutno u Njemačkoj. Ukupno 13 zemalja nudi omjer cijene benzina i prihoda koji je jeftiniji od Njemačke, uključujući susjede Austriju, Francusku, Dansku, Belgiju i Nizozemsku.

S druge strane, ljudi u 16 zemalja znatno više pate od cijena goriva nego u Njemačkoj. Kad bi u Bugarskoj morali raditi za litru vrhunskog benzina kao prosječan Bugarin, cijena na benzinskoj postaji bi bila 8,05 eura. U usporedbi s Rumunjskom bilo bi 6,66 eura, s Latvijom 6,09 eura.

To pokazuje da problem trenutnih cijena goriva nisu cijene goriva. Zemlje sa slično visokim cijenama, poput Nizozemske i Norveške, ponekad si ih mogu priuštiti bolje, dok ljudi u zemljama s puno nižim cijenama mnogo više pate od njih. Odlučujući faktor za podnošljivost cijene benzina nije sama cijena, već prihodi ljudi u nekoj zemlji – a Njemačka je tek 11. od 30 europskih zemalja.

Druga mogućnost manjeg utjecaja visokih cijena bile bi dobre alternative, poput dobro razvijenog javnog prijevoza i željezničkog sustava. U Njemačkoj je to slučaj, barem u urbanim sredinama i na dugim putovanjima, što stavlja Njemačku u bolju poziciju od mnogih istočnoeuropskih zemalja. U ruralnim krajevima, međutim, situacija je sasvim drugačija, čak i u Njemačkoj, malo je moguće biti mobilan bez automobila.