Karmen Jurčić: Djeca mi trče u zagrljaj vičući kako žele kuhati kao ja kad odrastu! To me najviše veseli

Za Večernji list mlada Gruđanka govorila je o svom nastupu, kulinarstvu, o tome koliko joj se život promijenio otkad je nastupila u finalu.

Kakav je osjećaj bio doći do finalnog tjedna u MasterChefu?

- Tada, u tom trenutku nisam bila svjesna ni pozicije ni emocija. Danas već na to gledam malo drugačije. Prvenstveno jedno veliko zadovoljstvo, sreća, ispunjenost i zahvalnost koju sam tada osjećala, ali tek danas osvijestila.

Koliko vam se život promijenio nakon uspjeha i kako vas doživljavaju ljudi na ulici koji su gledali emisiju?

- U kulinarskom smislu promjene su vidne, moje granice su se dosta pomaknule. Imala sam jako dobre mentore i prijatelje koji su puno doprinijeli u bogaćenju moga znanja. Ali svakako da ima još uvijek prostora za rast i napredak. Što se tiče mene same, i dalje sam ista. Drago mi je što sam imala priliku osvijestiti u sebi neke talente koje sam imala te dokazala i pokazala sebi kako u svoju hrabrost i ludost nikada ne trebam posumnjati. Naučila sam da nema veličine tamo gdje nema jednostavnosti, dobrote i istine. Što se tiče reakcije ljudi, kada me sretnu na ulicama, tu sam najviše položila kod male djece. Upravo su oni ti koji mi najviše trče u susret. “Ti si mi uzor. Ja, kada narastem, želim kuhati kao ti. Imaš lijepu dušu. Imaš čist osmijeh…” - to su najčešći komentari koji su mi pristizali i to me je zaista obogatilo. Kao što Mali princ kaže: “Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno očima je nevidljivo”. Tako su me gledali. Dok je djece, ta mudrost će živjeti i biti postojana.

Iako ste jedna od najmlađih sudionica ikad u ovoj emisiji, kulinarsko znanje vam je na zavidnoj razini. Kako ste naučili kuhati?

- Za sebe bih kuhanje definirala kao neki bijeg od realnosti i obveza. Jedan moj svijet gdje si dopuštam da dišem, rastem i učim. Dobru podlogu imala sam zahvaljujući svojoj baki i majci koje me i dandanas prate te savjetuju u svemu što radim i hvala im na tome.

Grude i Hercegovina bile su uz vas i držale fige. Jeste li im nekako zahvalili na tome?

- Cijele Grude i Hercegovina bile su uz mene, a i šire. Dobila sam divne poruke od divnih ljudi i samim tim sebi pokazala i dokazala da imam čast što sam baš tu pustila svoje korijene. Nadam se da sam vas bar malo usrećila i pokazala zahvalnost sudjelovanjem u humanitarnoj akciji “Božić svima” Grude, gdje sam svojim sugrađanima pripremala palačinke. Ovim putem istinski zahvaljujem svim ljudima koji su bili uz mene.

Kućni ambijent zamijenio je restoranski u ove dvije godine. S jedne strane, to je dobro jer su ljudi kuhali kući, a s druge strane, gubile su se neke navike. Kako komentirate ovo doba pandemije u kojem živimo?

- Pandemija je ostavila posljedice na sve, pa tako i na gastronomski svijet. Puno ljudi bilo je primorano ostati doma i kuhati za svoju obitelj ili prijatelje, među njima bila sam i ja. Upravo zbog te “neprilike” u sebi sam osvijestila priliku i talent koji danas živim. Možda se ne događa ono što hoćemo, možda nam se navike mijenjaju, ali sve što nam dolazi u susret, moramo na najbolji mogući način iskoristiti.

Što najčešće kuhate privatno i tko je najveći kritičar?

- U svom domu najviše volim spremati rižoto. Uloga najvećeg kritičara definitivno je dodijeljena mojoj sestri Sari (smijeh). Ni dandanas nisam 100% zadovoljila njezino nepce, ali upravo ona u meni pokreće okidač za kreiranje nečeg drugačijeg i unikatnog. Na tome sam joj zahvalna.

Što je plan za budućnost, medicina je bila prva ljubav, je li tako ostalo ili je sada kuhanje prioritet?

- Teško mi je reći koji su mi planovi za dalje. Ni MasterChef mi nije bio u planu. Spontano se dogodio, ali se zato pokazao kao najbolja prilika i odluka. Stvarno se nadam da me u životu čeka još takvih avantura. Ali ono što vam zasigurno mogu potvrditi je da nikad neću prestati kuhati. Vodim se onom starom mudrom izrekom: “Život je prekratak da bismo pili loše vino i jeli lošu hranu”.

Vecernji.ba