Balkanac u najhladnijem mjestu na svijetu: Ovdje se auti ne gase, nema kanalizacije, jede se konjetina s lukom...

"Prije dvije godine, točno pred koronu, sletio sam na Filipine na otok Bohol, odakle se četiri mjeseca nisam mogao vratiti zbog korone i nepostojećih avionskih linija, Tamo sam počeo snimati kako provodim svoje dane i što radim", opisuje Iv za Blic kako je postao travel bloger.

Ideja o tome da se zaputi na najhladnije naseljeno mjesto na Zemlji nije isprve oduševila njegove najbliže, priznaje. "Bilo je podijeljenih mišljenja. Majka nije bila za, baš zbog te hladnoće, majka kao majka, Čak je u jednom trenutka rekla 'kakvu sam budalu ja rodila'. Djevojka i društvo su me podržavali", kaže.

"Pripremao sam se Wim Hof metodom, tehnike disanja i hladan tuš ujutro. Regija Jakutija mi je oduvijek djelovala kao egzotično, zabačeno, mistično mjesto. Obožavam ljeto ali ovo je bio neki test za mene, smatram da čovjek napreduje psihofizički kada se izlaže novim izazovima, izlazi iz zone komfora i radi stvari koje nisu bas slatke", priča.

Iz Srbije do Jakutska, promijenio je dva leta, Beograd - Moskva i Moskva - Jakutsk, odakle je do Ojmjakona išao kombijem dva dana po zaleđenom makadamu. Da bi se navikao na nisku temperaturu i klimu koja vlada u Rusiji, proveo je dva dana u Moskvi. Svoje dojmove prenosi na Instagramu zbog čega je privukao veliku pozornost javnosti.

"Prvo smo prešli zaleđenu Lenu, truckali se po makadamu Sibira, a odatle krenuli put Ojmjakona. Trebalo je prijeći preko 1500 km da bi došli do pola hladnoće, kako ga još zovu. Vrijedilo je nespavanja, umora, promrzlina, truckanja, ruske kuhinje, jer sam jedan od rijetkih koji je dotle došao. Do danas je svega 2204 ljudi iz cijelog svijeta posjetilo ovo mjesto, uključujući i same Ruse. Smrzao sam se", napisao je na Instagramu o svojoj ruskoj avanturi.

"Čovjek se privikne na sve, pa i na zimu", zaključio je nakon nekoliko dana boravka u Ojmjakonu.

Automobile ne gase, jedu konjetinu, a na WC moraju vani

"Znao sam čak i do pola sata biti vani uz svu opremu i odjeću koju su mi dali. Kad promrznem jako, stavljam flastere koji griju, a, rekord mi je bio kad smo išli u ribolov, možda sam preko sat vremena bio vani, ali tad je bilo toplije, odnosno bilo je -44 s početnih -55", prepričava.

Otkrio je i da se škole zatvaraju tek ako je temperatura ispod -45 stupnjeva, a kaže i da u Ojmjakonu ne postoji kanalizacija jer cijevi pucaju na toj hladnoći pa stanovnici moraju ići u vanjske WC-e.

"Specijalitet je smrznuta, sirova riba, ali i konjetina, meso se sječe tanko kao pršut i miješa s lukom, baš je ukusno. Dok je riba bila ukusna, konjetina nije baš po mom ukusu, Još jedan od dokaza koliko je hladno, jest činjenica da ljudi ne isključuju automobile cijelu noć. U protvnom bi se vozila zaledjela. Moj prijatelj čak ima aplikaciju da pali auto par puta tijekom noći", prepričava.

"Počeo sam gledati zimu drugačijim očima, kao doživljaj, iskustvo, izazov a ne samo kao patnju. Ne dozvoli da te unutrašnje blokade sputavaju. Opusti se i u uživaj u vožnji koja se zove ni manje, ni više nego život", zaključuje.