“Vjera – ističe se u ‘Dokumentu o ljudskom bratstvu za svjetski mir i zajednički suživot’ koji su 4. veljače 2019. potpisali Papa Franjo i veliki imam Al-Azhara – upućuje vjernika da u drugom vidi brata i sestru koje treba poduprijeti i voljeti. Vjerom u Boga, koji je stvorio svemir, stvorenja i sva ljudska bića – Njegovom Milošću jednake – vjernik je pozvan izraziti ovo ljudsko bratstvo, čuvajući stvoreno i cijeli svemir, te podržavajući svaku osobu, osobito najpotrebnije i najsiromašnije”. Put bratstva je izvediv i kada treba zaliječiti duboke rane uzrokovane nasiljem i ratovima. To je način na koji Sarajevo želi uvezati svoju sadašnjost i budućnost, istaknuo je mons. Vukšić, novi nadbiskup glavnog grada Bosne i Hercegovine, gdje su još uvijek vidljivi znakovi borbi koje su preostale devedesetih.
Na pitanje je li uravnoteženost nakon završetka rata 1995. godine još uvijek krhka, nadbiskup Vukšić odgovorio je: Nije tako krhka kao devedesetih, ali sigurno mnoge rane nisu zaliječene i mnoga pitanja nisu riješena. I stoga se ta krhkost još uvijek osjeća, posebice u pogledu na skorašnje izbore koji su zakazani za jesen ove godine. Već je započela polemika koja se osjeća gotovo posvuda. Postoji namjera, i od međunarodnih snaga, da se reformiraju zakoni, posebno izborni. Međutim, postoji otpor i ovdje i u međunarodnoj sferi. Još se uvijek, dakle, osjeća određena krhkost.
Na pitanje kako valja analizirati prošlost da bi se izgradio miran suživot, nadbiskup je pojasnio da “prošlost ovih krajeva svakako nije za zavidjeti. Samo u prošlom stoljeću na ovim prostorima vođeno je pet ratova: dva takozvana balkanska, dva svjetska rata i onaj iz 1990-ih. To je vrlo okrutna prošlost s mnogo smrti, mnogo izbjeglica i mnogo zla posijanog u ovoj zemlji. Na toj prošlosti nije lako graditi drugačiji svijet, mir, bratstvo i toleranciju. No to je svakako program, obveza, put koji vodi u bolji svijet, prema vrednotama koje i mi kršćani moramo donijeti na ova područja”.
Govoreći o ključnim izazovima za sadašnjost i budućnost Bosne i Hercegovine, mons. Vukšić istaknuo je da se sekularizacija osjeća posvuda. “To je pitanje vezano za naše vrijeme, osobito u ovom dijelu svijeta, koji je europski. Migracije su masovne jer nedostaje radnih mjesta i prisutna je korupcija. Postoji i pravna nesigurnost: ne rješavaju se pitanja vezana za odnose između različitih etničkih skupina i naroda. Njihova prava, osobna i kolektivna, nisu uvijek zaštićena. Štoviše, mnogo puta su ta prava, osobito katolika, također potisnuta. Zbog nepravednih zakona mnogi ljudi jednostavno emigriraju. Što se tiče islamizacije društva, to je demografsko pitanje: mnogi Hrvati, više od polovice onih koji su bili tu prije posljednjeg rata, više ne žive na ovim prostorima. Mnogi emigriraju. Prema posljednjem popisu stanovništva, Bosna i Hercegovina je treća zemlja u Europi, nakon Albanije i Kosova, s apsolutnom većinom muslimana”.
Opisujući kako Crkva konkretno djeluje za bratstvo, vrhbosanski nadbiskup istaknuo je da je bratstvo “vrednota koju je donio Isus i kršćanska je vrijednost koju treba donijeti na ovaj svijet. U bilo kojoj regiji svijeta i u svakoj situaciji ponos je propovijedati bratstvo, promicati ga i živjeti što je više moguće. Istina je da, u društvima poput našeg, praksa bratstva nije tako laka kao u nekoliko razvijenijih ili “monoetničkih” zemalja. Iako ne znam može li se u slučaju nekih država govoriti o monoetničkom društvu. Svijet je posvuda postao multietnički.”
No, mnogo je primjera življenog bratstva. Nažalost, ti pozitivni primjeri često nisu zanimljivi medijima koji su, s druge strane, prilično orijentirani na afere. No, i u ovom dijelu svijeta, uvijek pa i danas, ima lijepih primjera. A i tijekom rata je bilo lijepih primjera pomoći i bratstva među ljudima različitih vjera ili iz različitih naroda. Ljudi su i često prakticiraju ovu ljudskost, istaknuo je mons. Vukšić, prenosi Bitno.net.
Osvrnuvši se na svoj program i ciljeve sljedećih nekoliko godina, nadbiskup Vukšić među ciljevima na društvenoj razini istaknuo je promicanje bratstva, prijateljstva, tolerancije, suradnje, mira, međureligijskoga dijaloga i ekumenizma jer na tim prostorima žive i mnogi pravoslavni vjernici. Na biskupijskoj razini pak glavni je cilj pokušati dogovoriti reorganizaciju biskupije: “Nakon što smo izašli iz tog prokletog rata, ostali smo bez mnogo vjernika, a nemalo je naših župa praktički opustjelo. Stvari treba reorganizirati. Hvala Bogu, nedavno smo završili našu biskupijsku sinodu: sada moramo pripremiti zaključke s konačnim odlukama i pokušati ih provesti u djelo”, zaključio je vrhbosanski nadbiskup.
