Rukopis Gordane Iličić je cjelovita komparativna studija političkog sustava u BiH

Bio sam korecenzent komparativne politološke studije dr. sc. Gordane Iličić “Politika u BiH. Normativni model teorije demokratske nestabilnosti”, u društvu uglednoga profesora politologije FPZ-a u Zagrebu Branka Caratana i mentora profesorice Iličić tijekom izrade njezine doktorske disertacije. Ne trebam ni objašnjavati: bio sam počašćen ovom ponudom. Jer, rukopis uvažene politologinje Iličić je cjelovita komparativna studija političkog sustava u BiH, u kojoj je predmet istraživanja konzistentno sagledan, te izložen kao jasna struktura u pet umreženih poglavlja na otprilike 300 stranica. K tomu, u ovoj studiji je demonstrirano i vrhunsko poznavanje domaće i svjetske literature koja se tiče teorija nacija i nacionalizma, te posebice upućenost u demokratske metode upravljanja razlikama u višenacionalnim zajednicama, inclusive u metode federalizma i konsocijacije, dok su preostale dvije metode iz ovog seta (tzv. hegemonistička kontrola i intervencija “treće strane”) s pravom zanemarene, jer su sve upitnije u vremenima kulturološkog senzibilizma i novog liberalizma.

Inovativni prijedlozi

Uostalom, u studiji izneseni nalazi i prijedlozi su i usporedivi i provjerljivi, kao što i zahtijevaju visoki metodološki standardi u svim društvenim znanostima, pa i u politologiji, u politološkim komparativnim studijama ovoga tipa. Drugim riječima, autorica Iličić se koristi i iskušanim metodama i odgovarajućom literaturom i odgovarajućim izvorima, navodeći i argumentaciju autora koji su skeptični prema upravljanju nacionalnim razlikama, ili prema konceptu multikulturalizma i interkulturalizma. Posve je druga stvar što se u BiH neće da znade ili uglavnom i ne zna za razliku između demokratskih metoda upravljanja razlikama i onih nedemokratskih, počev od genocida i nasilnog premještanja stanovništva do perfidne nasilne asimilacije i drugih.

Rukopis kolegice Iličić ima i inovativni karakter, posebice kad kritički propituje i teorije i prakse tzv. većinske demokracije i tzv. konsenzualnih demokracija, pa je zato nadmoćan onim studijama u BiH koje jednostrano veličaju modele tzv. većinske demokracije vs. modeli federalizacije i konsocijacije. I osobno sam čvrsto uvjeren da se do političke zajednice u višenacionalnoj zemlji kakva je BiH i ne može stići bez demokratskih metoda upravljanja razlikama, što podrazumijeva i doslovce njihovu primjenu u svakoj administrativnoj jedinici i u cijeloj BiH…

Imao sam potrebu, pak, uz ovu načelnu preporuku dodati i par zapažanja uz predgovor i sva četiri poglavlja koja slijede. Načelno kazano, autorica ove izvrsne studije dr. sc. Gordana Iličić je posvjedočila je i cjelinom i pojedinim dijelovima sjajnu stručnu i znanstvenu politološku izobrazbu te sposobnost komparacije upravo temeljem dobroga uvida u vrhunsku literaturu o nacijama i nacionalizmu.

No, najvažnije je što se tim putom i na tim temeljima pozabavila uspješno s demokratskim metodama upravljanja razlikama, posebice federalizmom i konsocijativnom demokracijom, čime se, implicitno, odredila i naspram nedemokratskih metoda eliminiranja razlikama u višenacionalnim zemljama kakva je i BiH. S krasnom ambicijom da se BiH usporedi, prvo, s onim višenacionalnim zemljama koje su upravo preko konsocijacijskih (i federalističkih) metoda upravljanja razlikama postale zrele demokracije, ili barem pripremljene za tzv. većinske demokracije, kakav je slučaj i Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i Republike Austrije, pa potom i Švicarskom Konfederacijom (Konfederatio Helvetica), koja je upravo preko metoda suglasne demokracije (Konkordanz) od sebe napravila zemlju tzv. izvršnog federalizma (Vollzugsfoederalismus) i uzoritom zemljom u svakom pogledu.

Dragocjena su, naravno, i ukazivanja autorice Gordane Iličić na metode upravljanja razlikama u Kraljevini Belgiji, višenacionalnoj zemlji članici EU-a, kao i zemlji klasičnog “zamrznutog konflikta” kakva je Cipar, čiji je tzv. grčki dio članica EU-a. I ovdje se radi i o izravnom i o implicitnom odgovoru svima onima u BiH koji nakaradno tumače proces pristupanja EU tako što forsiraju notorne neistine kako preuzimanje acquisa podrazumijeva i centralizacije i unitarizacije. I na kraju, nije nevažno što je u ovoj studiji stručno problematizirana i tzv. etnička demokracija u Izraelu.

Sve su pobrojane predradnje u prvom poglavlju studije dr. sc. Gordane Iličić bile potrebne, dakle, kako bi se u iduća četiri poglavlja mogla pozabaviti eksplicitno BiH, smještajući s pravom i “case study” ove zemlje u kontekst totalno podijeljenih i nefunkcionalnih zemalja-država. U drugom dijelu studije, naslovljenom “Struktura društva i etnički rascjepi” znalački je, pak, ukazano na povijesne i političke kontekstualizacije, koje su i vodile užasnim međusobnim konfrontacijama u tzv. jugoslavenskim ratovima (1991. - 1995.). Oni su u BiH i definitivno od postojećih razlika u vjerozakonskom pogledu i proizveli “zakašnjele nacije”, nesposobne da se oforme u “nacije države”, ili da razumiju svoju sudbinu unutar višenacionalne međunarodno priznate i unutarnje još uvijek nepriznate zemlje. Za pohvaliti su i posebice odjeljci trećeg poglavlja s reinterpretacijama mirovne konferencije o Jugoslaviji u organizaciji bivše Europske zajednice (incl. 10 mišljenja Badinterova povjerenstva), pa potom i osvrti na mahom problematične intervencije tzv. međunarodne zajednice u BiH, počev od Cutilierovog plana pa do Washingtonskog sporazuma. Jednako se ozbiljno mogu vrednovati i dijelovi četvrtog poglavlja studije Gordane Iličić posvećeni posljedicama nesavršenoga i dijelom nedorečenoga Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH.

”Mission Impossible”

U petom dijelu studije, profesorica komparativnih politika u međunarodnim odnosima, uvažena kolegica Gordana Iličić, pokazala je, pak, sposobnost sinteze, dotaknuvši vrlo stručno i par službenih postdaytonskih inicijativa za promjene Ustava BiH (Travanjski paket, Prudski sporazum, Butmirski proces). Ovo mogu posvjedočiti i kao član Stručne skupine za promjene Ustava FBiH koju je početkom 2013. formirala američka administracija da bi na kraju te godine i ta administracija odustala od bilo kakvih ustavnih promjena u BiH. Otuda je i “mrka kapa” za bilo kakve bitnije promjene ustavne materije u BiH. Stoga su skoro istovjetni i moji i skeptični nalazi profesorice Iličić glede ustavnih promjena u BiH: one su do daljnjega “mission impossible”...•

Večernji list