Je li sustav u bolnicama pacijente prepustio same sebi?

Međutim, jučer je Klix objavio da ECMO aparat postoji na sarajevskom KCUS-u, UKC-u u Tuzli i SKB-u u Mostaru. S obzirom da se nitko nije javio iz spomenutih bolničkih centara nameće se zaključak da nema osposobljenih kadrova za rukovanje ovim aparatom. Također, kako vrijeme prolazi sve je više upitno kakav se kisik koristi u BiH i ima li u BiH dovoljno osposobljenih za rukovanje respiratorom.

Također, neki tvrde da se pacijente prerano stavlja na respirator, neke i pri punoj svijesti, a pojavljuju se i priče kako na Covid odjelima pacijenti imaju izuzetno lošu njegu, u odnosu na bolnice u Hrvatskoj. Također, ističe se i činjenica da neki bolnički centri u BiH mogu pacijenta priključiti na 15 litara kisika u minuti, dok u Hrvatskoj skoro sve bolnice mogu dati pacijentu i do 60 litara kisika u minuti i tako ih nastoje spasiti od respiratora.

Koliko god u ovom slučaju krivili bolnice, narod se mora zapitati kolika je njegova krivnja u svemu ovome. Godinama se šutjelo zbog sumnjivih nabavki i poslovanja u bolnicama, mito se davao liječnicima u svakoj prilici kako bi se "bolje pobrinuo za pacijenta", a da ne pričamo o tome da su u BiH na čelu svih bolnica liječnici, umjesto menadžera koji neće liječiti, ali će pospješiti poslovanje i osposobiti što više kadra. Da šefovi bolnica isprazne svoje džepove napunjene novcem od privatnog, farmaceutskog biznisa, koliko bi se samo liječnika i medicinskih sestara još moglo zaposliti.

Za kraj ćemo se osvrnuti na izjavu iz jednog intervjua Nikole Zebića jednog od vodećih urologa u klinici u Bayreuthu i jednog od najboljih u Njemačkoj, a koji je rodom iz Kostajnice kod Konjica koja najbolje oslikava stanje u ovoj zemlji.

- Problem na prostorima BiH i RH, gdje je mentalitet sličan, je taj što, kad jedan liječnik dođe na mjesto šefa, onda ima takav mentalni sklop da je to njegovo vlasništvo i ponaša se kao da je Bogom dan. Po mom mišljenju, mnogo bolje bi bilo da taj šef misli na odjel, kako ga razviti i kako će dosegnuti bolju razinu te kako će ostali liječnici ostati tu i biti zadovoljni. Jer ne možete zadržati nekoga ako on želi operirati i razvijati se, a da mu ne dopustite to raditi. Samo je pitanje vremena kada će otići ako ima imalo ambicija. A oni koji ništa ne traže, koji nemaju ambicija, bolje bi bilo da ne rade taj posao. Smatram kako su potrebni bolji međuljudski odnosi, važno je pružiti priliku mladima te, naravno, koliko je moguće, treba poboljšati opremu na odjelima i u klinikama. Važna je i financijska strana, koja je u Njemačkoj za liječnika dobra. Mladog čovjeka moguće je zadržati ako mu ponudite opremu kojom će raditi i financijske uvjete koji će ga zadovoljiti jer, ako mu ništa ne ponudite, on će samo tražiti priliku da ode.