Fra Mario Knezović: U ime pandemije ruše savjest, slobodu i ljudska prava

Najprije odlučno želim izreći slijedeću napomenu: Naime, najlakše je površnim zaključkom koji je zaodjenut u jednoumnu misao one koji misle drugačije proglasiti šarlatanima, ljudima bez kompetencije, ljudima bez znanja i tako ih abortirati iz javnoga diskursa.

Na takvo što ne pristajem. Govorim i govorit ću jer pastir svojih duša mora se brinuti za stado, kako ono u ovčinjaku tako i ono izvan ovčinjaka. Pastir je pozvan čuvati svoje stado od grabežljivih vukova.

Zato poručujem: Ne želim odlučivati o zdravlju nego o ljudskim slobodama. Najgora stvar koja nam se može dogoditi je podjela i mržnja. Zato i jest smišljeno lansirana podjela po principu na one koji su za cijepljenje ili protiv njega. Govor o slobodi savjesti koju nam je Boga dao i govor o ljudskim slobodama i pravima, koje crpimo iz Ustava i svih pozitivnih zakonskih propisa, ne trpe ratne rovove u koje ljude nasilno trpaju ili proglašavaju robljem.

Zazirem od podjele na ove ili one. Ne želim u takvu kutiju. Čovjek je biće slobode. Od početka pandemije govorim kako me ne zanima forma i svrstavanje, nego me zanima sadržaj, istina i pošten, a ne pristran znanstveni pristup.

Ne niječem medicinska dostignuća niti treba prešutjeti nadljudski trud medicinskoga osoblja. Hvala im i Bog im ustrajnost dao. Zdrav razum nam govori kako pandemija postoji – i to ne želim nijekati. No, isto tako zdrav razum nam govori da je pandemija poligon za, u najmanju ruku, mutne procese na svjetskoj sceni. Dakle, ne niječem pandemiju i bol ljudi, ali glasno i oštro niječem teror nad ljudskom savjesti koju nam je Bog dao i niječem nametnutu mantru ponašanja koja se kreira u centrima moći.

Na javnim skupovima borimo se za zdravo društvo, zdravo školstvo, zdravu ekonomiju, zdrave medije, zdravo pravosuđe i zdrav razum. Jer ako se u sustav uvuče bolest tada će njezine metastaze biti vidljive na djeci i mladima. Ako u bezuvjetnoj pokornosti i nametnutoj ideologiji straha budemo odgajali djecu i mlade – tada nam nikakav lijek u budućnosti neće pomoći.

Kao čovjek iz svijeta znanosti čudim se prigovorima nekih znanstvenika o potrebi propitivanja i sumnje u neka znanstvena dostignuća. Zar su neki znanstvenici ušli u zaborav pa ne znaju kako se znanost temelji i svoj napredak ima upravo zato što sumnja potiče nova istraživanja, traži dokaze i empirijske postupke. Znanost koja ne postavlja pitanja i ne sumnja nije znanost nego slijepa ropkinja interesa.

Bilo bi suludo one, ili ako hoćete nas, koji propituju smatrati neprijateljima znanosti. Nismo na skupovima slobode kako bi negirali znanost nego kako bi dali novi poticaj znanosti koja nehotice može biti zarobljena ideološkim usmjerenjima i misaonim zastranjenjima.

Ne želimo gaziti činjenice, ali isto tako ne želimo da se gazi ljude koji podastiru drugačije dokaze. Hoćemo istinu koja nije isključivo proizvod laboratorija pod utjecajem globalnoga kapitala. Zato svima mora biti jasno kako oni koji imaju drugačiji stav o pristupu liječenju od Covida nisu neka znanstvena sekta koja se hrani teorijama zavjere. To je podvala na koju ne pristajemo.

Pitam javnost: Je li zabranjeno tražiti najbolji put u suradnji sa svima kako bi našli najbolji model odupiranja ovoj pošasti koja je odavno izišla iz okvira medicine a prešla u ruke politike, kapitala i jaše na magaretu novog svjetskoga poretka.

Kao čovjek koji radi u medijima i predaje odnose s javnošću ne treba me nitko uvjeravati kako je u mnogim medijima na djelu propaganda, cenzura i blokada drugoga mišljenja. Ako nije tomu tako zašto govornike ovoga skupa ili sličnih skupova ne možemo čuti u mainstream medijima? Imamo li pravo na jednaka mjerila ili je nečiji metar 100 centimetara, a nečiji 150?

Kao svećenik znam koliko su opterećene ljudske savjesti i duše i zato pozivam: Prestanite vršiti mobing, moralno nasilje i ucjene na ljude koji promišljaju cijepiti se ili ne. Prestanite tretirati nazadnima, odgovornima za smrti i bolest one koji se po savjesti i na temelju dostupnih spoznaja ne žele cijepiti. Prestanite unositi podjelu u društvo. A dobro je znano da je sotona izvor podjela. Nikad neću pristati na podjelu na ove ili one. Poštujem sve koji su izabrali cjepivo. Ne treba vas prozivati niti sotonizirati. Bog i vas ljubi. To ste učinili, tako vjerujem, po savjesti i svome uvjerenju. Zato tražim od svih da i oni, koji misle i osjećaju drugačije, ne budu stigmatizirani i eliminirani iz društva. Imao li pravo na jednako dostojanstvo?

Savjest nema alternativu. Sloboda kretanja nema alternativu. Moralno nasilje mora stati. Savjest jest, mora biti i ostati posljednje mjerilo naših odluka. Onoga dana kad se uguši glas savjesti kao krici će se pojaviti razne traume, psihička oboljenja, duševne tegobe. Pitam: Je li ideja da jedna vrsta bolesti bude uzrok tolikih drugih oboljenja koji se u strahu i ucjeni rađaju? Pitam: Je li imamo pravo za moralno prihvatljivo i medicinski provjereno cjepivo? Pitam: Na temelju čega se želi posegnuti za cijepljenjem djece?

Dragi ljudi. Isus Krist poručuje: Ne bojte se. U borbi za slobodu savjesti, slobodu izražavanja moramo biti ustrajni. Upravo tako mislimo i na sebe i na druge. Mogu nas svi prešutjeti, odbaciti ali je u konačnici najvažnije da nismo prešutjeli savjest – Božji glas u nama i da tako od Boga nismo odbačeni.

Ako smo mi, koji o određenim temama promišljamo drugačije, jedini problem društva onda problema i nema.