Svetom misom zadušnicom i polaganjem vijenaca na Mosoru danas je u nedjelju, 19. rujna, obilježena 75. obljetnica smrti „Škripara“ koji su mučki ubijeni 18. rujna 1946. godine!
Svetu misu predvodio je fra Božo Radoš koji je snažnom propovijedi dirnuo mnoge. Njegovu propovijed prenosimo u cijelosti:
Otkad je Boga i svijeta uvik je bilo tutora i žrtava njihovih i uvijek je bilo onih kojima su smetali ljudi koji traže svoju pravdu, svoju istinu i samo gledaju svoje dobro, ne nasrćući na druge. I uvijek je bilo tutora koji su željeli drugima nametnuti svoju volju, svoju želju, svoj pogled. I to je upravo oslikano u prvom čitanju Knjige mudrosti kojega smo slušali, pravednik i bezbošci, ljudi koji se Boga ne boje. Čovjek koji se Boga boji, radi Boga nikada neće počiniti zločin niti drugom zlo činiti i upravo kako u evanđelju čujemo "Ljubimo Boga i bližnjeg svoga kao samoga sebe". Samo onaj koji se Boga ne boji, koji ne vjeruje u Boga, koji niječe Boga, on je obraz pođonio i on je dozreo da počini svaku gadost i da nakon toga ne osjeća nikakve grižnje, nego da nastavi uživati u tom svomu, krvničkom, zločinačkom duhu sve do trenutka dok mu ne završi ovozemaljski život, ali tada čeka Božji sud, tada nas čeka Božja pravda.
Kako rekoh i kao što znate, ovdje smo se okupili da se sjetimo naših Škripara koji ništa drugo nisu željeli nego ono što se dogodilo i 90-ih godina. Svoju zemlju! Da se smiju slobodno izjasniti tko su i što su. Ali zato imaju oni koji to ne podnose. Imaju oni kojima smeta čovjek koji je svjestan tko je i što je. Što bi meni smetao bilo koji čovjek koji se osjeća drukčije nego ja? Koji o sebi vidi drukčije nego ja? On ima svoj život i pravo na taj život! Ali isto tako nema pravo kao što ni meni da smeta njegovo, ni njemu ne treba smetati moje. Ali kao što znamo, okrutan je život i u životu ima okrutnih ljudi, silnika, bezbožnika kojima pravednik smeta! Smeta mu njegova pravedna riječ koja siječe njega premda ga ne napada, premda ga ne osuđuje, premda ga ne kritizira, samo govori istinu! I kako smo čuli u čitanju misnome upravo to, žele iskorijeniti pravednika i istinu jer im smeta, jer se protivi njihovu načelu promišljanja i pogleda kako na onaj svijet tako i na onaj vječni.
Bog je sav zakon svoj sveo na dvije zapovijedi o ljubavi, da se ljubi Boga i bližnjega svoga! I to su nam protumačili sveci i apostoli, ne može netko ljubiti Boga, a mrziti bližnjega svoga i iz tih istina proizlazi ono kako mi moramo živjeti, u ljubavi prema Bogu i prema svakomu.
Ali nekada ljubav i dobrota znaju se izjednačiti s glupošću pa kaže naš narod da su dobar i budala dva brata, pa će se onda dogoditi ono što se događa svako malo. Uvjeravaju nas koji smo bili u zrelim godinama, da se ono 90-ih godina drukčije održavalo i odvijalo, žrtve da su agresori, a agresori postadoše žrtve. Kako se sve to izokrene!? Mi ovdje nazočni, nismo mnogi doživjeli stradanja naših Škripara, neki od vas jesu! Ali 90-e godine meni su osobno pomogle i današnje zbivanje da shvatim i te 40-e. Kao 90-ih godina što smo čeznuli da imamo svoju domovinu, da se možemo slobodno izraziti tko smo i što smo, kao što smo mi 90-ih to željeli i tražiti na demokratski, miran način, tako su i naša braća onih 40-ih. Kao što znamo i svjedočimo, malo ih je bilo da ih ubiju nego ih još i spališe. A onda ove koje su pomagali na muke su ih nagonili! Nevine ljude maltretirali, ucjenjivali, uz svoje neke rabote prisiljavali da se uključe u nečasne poslove. I sada zamislite da je se 90-ih godina okrenula sudbina drukčije pa da su nas pregazili za ono koliko je svijet dao Jugi i Armiji da srede stanje. Da su tada uspjeli bilo bi nas i danas koje lome, ubijaju, zatvaraju, proglašavaju ovakvima i onakvima. To je ta istina 45-e koju si doživio 90. Ne vjeruj onima koji te žele uvjeriti u nešto drugo. Iako je istina bolna, iako je pravednik govori koliko je moguće jasno, koliko god njima smetalo, nikada pravednik neće mrziti one koji toliku zloću čine i rade. On će ih samo sažalijevati u njihovoj bijedi, u njihovom jadu i pozvat će ih: Čovjeće dođi sebi, dođi pameti, pogledaj što radiš, nemoj u laži živjeti jer laž nikome dobro ne donosi! Laž će te skupo stajati! Možda ne u ovom svijetu, ali u onom svijetu će Bog sinove laži poslati njihovom ocu!
Zato mi molimo, kako Isus kaže, i za svoje progonitelje, da dođu pameti, otrijezne se, da im ne smetaju više pravednici da im istinu pred oči stavljaju, da im ne smeta istinita riječ. Evo mi smo ovdje! Ne daj Bože da se netko od nas razboli pa počne jaukati u bolovima svi bi mi ovdje s njime jaukali. Zato želimo i sebi i drugima dobro jer Bog je naš dobar. On s nebeskog trona gleda nas sve, ajmo za Njim, Bogom svojim, ajmo putem dobra i na taj put dobra, Božji put, pozovimo sve, i pozivamo! Slava Bogu dobrome i slava i mir ljudima dobre volje, kako anđeli pjevaše kad se Isus rodio. Nek se Isus rodi u svim dušama, pa će nestati tutora, pa će nestati i žrtava. Jer kad ne bi bilo tutora, zatirača, ubojica, ne bi bilo onda, sasvim logično, ni žrtava! Zato je naš Isus došao i želi da ljubav zavlada, najprije u tvom srcu pa onda dalje. Zato i ovo naše okupljanje ovdje, nije okupljanje da bismo mi bijes iz sebe izbacili, mi smo se okupili da svakome poručimo, kao ovaj pravednik iz Svetoga pisma, uvijek ćemo predbacivati onima koji izdaju okot svoj, da izdaju svoj odgoj, uvijek ćemo onima koji s mržnjom djeluju i rade reći u oči da rade u mržnji i u njoj djeluju, uvijek ćemo onima koji umišljaju sebi da su nešto posebno dozvati onu riječ iz Svetoga pisma: Želiš li biti prvi, budi posljednji! I ako ti je Isus rekao "Budi posljednji", gdje si ti pročitao da te se kao prvoga časti i veliča! Budi dio naroda svoga, budi dio onoga tkiva u kojemu dišeš, i onda ćeš disati sa svojim narodom, tada ćemo biti jedno i kad smo jedno onda smo cjelovito, zdravo, jako... onda smo takvi kakvi bismo trebali biti i Bog nas učinio u sebi jednima! Amen
O Oče naš, kako nam se uvijek povijest ponavlja, kako naše žrtve uvijek uzalud padaju, dozovi nas pameti, čuvaj nas u svojoj mudrosti i sačuvaj nas u imenu svome!
Podsjetimo, na mjestu ubojstva stoji spomen ploča s uklesanim imenima desetorice hrvatskih domoljuba koji se nisu htjeli predati partizanima do u jesen 1946. godine, kada ih je jugoslavenska Udba na prevaru ubila:
Marijofil Mandić (Š. Brijeg), Zlatko Ćavar (Oklaji), Jure Zovko (Oklaji), Bože Hrkać (Mokro), Jakiša Alpeza (Ledinac), Vidak Prskalo (Mokro), Veselko Rezić (D. Crnač), Ivan Jurčić (Ružići), Ivan Kolobarić (Mamići), Ivan Katura (Višnjica).
Škripari su bili križari koji su 1945. godine odbijali priznati novu vlast i nastavili su se boriti svojim posebnim gerilskim načinom nekoliko godina iza toga. Bili su problem tadašnjoj komunističkoj vlasti. Njihova prebivališta i skrovišta bila su u kamenjaru, u takozvanim škripinama pa su po tome i dobili ime.
Svetu misu je predvodio fra Bože Radoš. Prije služenja svete mise, održana je procesija do groba pobijenih “Škripara”.
Vijenace su položili gradonačelnik Širokog Brijega Miro Kraljević, Predsjednik GV Širokog Brijeg Vinko Topić, Predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke Zdenko Ćosić i članovi navijačke skupine “Škripari” koji ponosno nose njihove ime. Nakon svete mise domaćini i njihovi gosti uživali su u prigodnome druženju.
Grude.com/ABCportal.info
Foto:Vrisak.info
