Hercegovina može biti poput Toscane i Provanse

Savjetnik sam za razvoj turizma baziranog na lokalnoj zajednici. Do ovog sam statusa došao cjeloživotnim učenjem u praksi. Prošao sam mnoge poslove u turizmu od skladišnog radnika, nosača kofera, recepcionara, animatora, turističkog vodiča, pomoćnog konobara, do samostalnog komercijaliste inicijativnih i receptivnih poslova u putničkoj agenciji, voditelja animacije, do suvlasnika i direktora trgovačkog društva za turizam i trgovinu, vlasnika male turističke agencije i konačno kao savjetnik i trener u međunarodnim projektima razvoja ruralnog, održivog turizma.

Na čelu ste Quanarius d.o.o. Krk i pružatelj usluga smještaja u domaćinstvu u Malinskoj. Kako je Vaš karijerni put išao prije osnivanja vlastite tvrtke?

Već sam uvodno nabrojio dio poslova u turizmu kojima sam se bavio. Od malih nogu sam okružen turizmom, moja obitelj ima stogodišnju tradiciju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

Oduvijek sam bio i društveno aktivan. U sustavu turističke zajednice sam sudjelovao u radu vijeća općinske TZ, bio sam predsjednik TZ otoka Krka, član Turističkog vijeća Hrvatske turističke zajednice, član Nadzornog odbora TZ Primorsko goranske županije a već u tri mandata i član Turističkog vijeća TZ Primorsko goranske županije. Pored toga, bio sam i član Gospodarskog vijeća HGK ŽK Rijeka, Poslovnog vijeća HGK, osnovao sam Zajednicu obiteljskog turizma HGK još 1997. godine i bio njen predsjednik do 2017.

Prvu tvrtku sam osnovao još 1989. godine, čim je stupio na snagu tada novi zakon o privatnim trgovačkim društvima. Prošao sam „cijeli put“ od brzorastuće kompanije koja je startala „od 0“ do razilaženja s partnerom i stečaja te novog pokretanja posla „iz minusa“. Sva ta iskustva su mi danas dragocjena u poslu kojim se bavim.

Mogu slobodno reći da smo supruga i ja zaista samostalno krenuli u život i razvoj.

Ona je također poduzetnica u zdravstvu i zajedničkim smo snagama osigurali obitelji pristojan život i mogućnost ostanka našim kćerkama u Hrvatskoj.

Zajedno s tatom, sestrom i bratom pružamo usluge smještaja u obiteljskoj kući u Malinskoj gdje smo nastavili obiteljsku tradiciju. Taj „mikro business“ „hrani“ hendikepirane članove obitelji i pruža mogućnost boljeg života svima.

Možete li ukratko predstaviti Vaš dosadašnji rad u turizmu hrvatskih otoka?

Na otoku Krku sam osnovao prvu privatnu tvrtku za turizam i trgovinu još 1989. godine. Danas takvih tvrtki ima više od 50. Ponosan sam na sve one poduzetnike koji su me slijedili. Organizirao sam i neke izletničke ture koje su ostale do današnjih dana kao i jedinstvena Turistička zajednica otoka Krka čiji sam bio prvi predsjednik.

S obzirom na to da ta turistička zajednica nema svoje izvorne prihode, osmislio sam još 1995., uz pomoć stručnjaka iz Ministarstva turizma, ugovorno sufinanciranje svih jedinica lokalne samouprave i svih lokalnih turističkih zajednica putem 14 ugovora. Taj je model ostao na snazi i danas.

Bio sam član vijeća Turističke zajednice otoka Krka punih 15 godina. Puno smo toga zajedno napravili, okupili smo sve gospodarstvenike u turizmu otoka Krka, udružili smo sredstva za promociju i za zajedničke projekte razvoja turističke ponude.

Otok Krk danas participira u ukupnom turističkom prometu Republike Hrvatske negdje sa 6 %. 2019. je ostvareno 4,5 milijuna turističkih noćenja i pola milijarde eura prihoda. Ponosan sam na dostignutu suradnju sedam općina i grada Krka u očuvanju imena i ponude otoka kao jedinstvene destinacije bez obzira na jaka imena pojedinačnih turističkih mjesta.

Podatak da je www.krk.hr na njemačkom tržištu prema internetskim pretragama odmah nakon Istre, već dovoljno govori o postignutom uspjehu. Put do toga je bio težak i dug.

Je li pandemija, koja je zaustavila cijeli svijet, promijenila Vaš način poslovanja i ako jest, na koji način?

Naravno da je. Neki projekti su zaustavljeni, neki odgođeni, neki produženi. Brojna događanja, predavanja su otkazana.

U smještajnom dijelu trpimo gubitke prometa od 50%, kod studijskih putovanja gotovo 100%.

Cilj nam je preživljavanje uz što manje žrtve i istovremeno osmišljavanje nove ponude za 2022., 2023. godinu.

Čest se gost i stručni suradnik na turističkim aktivnostima u Hercegovini. U kojoj je fazi stvaranje turističkih destinacija u Hercegovini i postoje li projekti koje bi voljeli izdvojiti u dosadašnjem radu?

Hercegovina ima nevjerojatan potencijal za stvaranje jakog branda jadranskog zaleđa. Nešto poput Toscane ili Provance. Napori koji se ulažu u tom pravcu već daju prve rezultate.

Tu su projekti poput „Cycling rural“, „Ćirina biciklistička staza“, „Vinska cesta Hercegovine“, „Turistički klaster Hercegovine“ ali i institucionalni pristup objedinjavanju projekta na razini Hercegovine kroz jedinstvenu razvojnu agenciju REDAH. Izazova ima mnogo i bit će ih, dug je to i trnovit put ali vjerujem da će svi dionici ostati uporni u ispunjavanju cilja.

Postoje li neke slične stvari u hrvatskom i bh. zakonodavstvu koje bi voljeli da su drukčije, a koje bi olakšale rad i Vaše kompanije? 

Općenito je pristup mikro poduzetništvu neodgovarajući. Više razumijevanja, poticaja i olakšica omogućilo bi značajnije samozapošljavanje, veću inovativnost u svim sektorima i konačno bolju ekonomsku i društvenu stabilnost.

Znamo kako po tom pitanju stoje stvari u razvijenim zemljama Europske unije pa se s njima i uspoređujemo. Nas još uvijek muči „stari mentalni sklop“ zaostao iz bivšeg društveno – političkog uređenja kada su obrtnici bili zapravo nepoželjni.

Veći gospodarski subjekti se svojim utjecajem lakše bore za bolje uvjete poslovanja dok su mikro poduzetnici „nevidljivi“ i „nezanimljivi“ iako predstavljaju kičmu društva. Bez mikro poduzetnika ni veći sustavi ne bi mogli funkcionirati, ne bi se „ispunjavale rupe“ u „dostavnom lancu“ a brojni članovi lokalne zajednice ostali bi bez toliko potrebnih dodatnih sredstava za život. To nerazumijevanje je zajednički problem u svim susjednim državama BiH.

Imate li savjet za mlade ljude koji dvoje između otići iz države ili ostati i pokrenuti 'nešto svoje’?

Mlad čovjek „ima pravo na pogrešku“, pa što god odlučili to je za mlade ulog u iskustvo. Ipak danas imamo fantastičnu priliku nastaviti živjeti među prijateljima, stilom života kojega volimo a istovremeno poslovati s cijelim svijetom.

Transformacija ekonomije u digitalnu ekonomiju pruža mogućnost „digitalnog nomadstva“ za domaće mlade ljude koji mogu raditi i obići svoju zemlju kao i za prekogranična putovanja i duže boravke u „blessure“ stilu (business + pleasure). Mladi ljudi koji su otišli iz zemlje, stvorili poznanstva, sklopili poslove, također se mogu vratiti u svoju zemlju i nastaviti poslovati u istom virtualnom okruženju. Stvoren je i novi turistički pokret, predviđa se da će do 2035. godine čak milijarda mladih ljudi putovati i raditi „online“.

Naravno i u tradicionalnim djelatnostima poput turizma i poljoprivrede moguće je koristiti digitalnu tehnologiju za plasman proizvoda i prodaju usluga. Biti „svoj na svome“ među prijateljima, biti neovisan, sam kreirati svoje slobodno vrijeme i intenzitet posla, sam utjecati na razvoj karijere – neopisiv je osjećaj slobode. „Nije u šoldima sve“ reklo bi se u mom kraju.

Kvaliteta života na svakodnevnoj osnovi koja počiva na društvenim kontaktima u zajednici na uživanje čistog zraka, ljepoti prirode... kada bi sve to pokušali pretočiti u plaću ne bi bilo odgovarajuće cijene.

Na što ste najviše ponosni u dosadašnjem životu?

Najviše sam ponosan na svoju obitelj, na suprugu Kseniju, kćerke Karlu i Pavlu. „Moje žene“ su mi najveći motiv i najveća podrška u svemu što radim. One su i najviše zakinute mojim odsustvom, nerijetko posvećujem više pažnje drugima nego vlastitoj obitelji. Ovaj posao nema radnog vremena, godišnjeg odmora, praznika ni ferija.

Opet, kad god je to moguće okupljanje uže i šire obitelji daje onaj „šug od života“ i to nas čini sretnima.

Istraživanja pokazuju kako uspješni ljudi redovno čitaju. Kakvi ste vi po pitanju čitanja i možete li nam preporučiti najdražu knjigu?

Čitam puno ali uglavnom stručnu literaturu, časopise, članke, studije, radne materijale...S klasičnom literaturom se već duže vrijeme ne družim, na žalost. Pred pandemiju mi je najdraži autor bio Peter Fisk, jedno od najvećih imena u svijetu suvremenog marketinga.

Kao futurist, inovator i strategist, po struci nuklearni fizičar, jedan je od najutjecajnijih ljudi u svijetu novog businessa, businessa budućnosti. Nastojim doći do njegove najnovije knjige ”Business Recoded”.

Gdje se vidite za 10 godina? 

Želio bih biti što bliže „svijetu Petera Fiska“ i prenositi njegova saznanja u našem okruženju.

Koja je za vas definicija uspješnog menadžera?

Uspješan menadžer zna slušati, odličan je koordinator, komunikator, zna motivirati ljude, zna svojim primjerom voditi tim, prilagođava metode prilikama, traži dobitak za sve strane u poslu, nemoguće čini mogućim, potiče inovacije i aktivan pristup suradnika, cijeni dobre radnike, zna nagraditi uspjeh, nalazi načina kako stimulirati suradnike a vjernost i efikasnost nagrađuje udjelom u poslu ili tvrtki.