Kako je blizina ljudi radikalno promijenila životinje

BBC u zanimljivom članku pod nazivom “The animal changed by proximity to humans” iz pera Jasmin Fox-Skelly, donosi zanimljivu priča o tome koliko smo zapravo promijenili i čitav DNK životinja koje nas okružuju. Možda je najbolji primjer te transformacije onaj koji je započeo prije oko 8000 godina kada su nomadi u jugoistočnoj Aziji pripitomili crvenu divlju kokoš – tropsku pticu sa svijetlim perjem koja još uvijek nastanjuje ta područja Azije. Potomci ovih ptica su kokoši.

Pilići odmaraju mozak

Članak donosi rezultate istraživanja koja je u laboratoriju na sveučilištu Linköping u Švedskoj proveo Per Jensen, profesor etologije. U puno je kraćem vremenu, u samo 11 generacija te tropske ptice, “ponovio” taj tisućljetni proces pripitomljavanja. Njegovi eksperimenti pokazali su koliko dramatičan utjecaj blizina ljudi može imati na ponašanje životinja.

– Ako uđete u obor divljih ptica u džungli, oni pokušavaju pobjeći i pomaknuti se na kraj obora, mašući krilima u nevolji. No, ukroćene ptice koje smo uzgojili prevladale su taj strah; prilazile su, kljucale cipele u želji da komuniciraju s ljudima – pojasnio je prof. Jensen.

Ukroćene tropske ptice promijenile su se i na druge načine; društvenije su u jatu, veće su, polažu veća jaja i imaju manji mozak od svojih divljih rođaka, zaključak je Jensenova istraživanja koji kaže da su te promjene danas dio anatomije kokoši.

Charles Darwin je, stoji u članku, prvi primijetio da pripitomljene životinje, poput mačaka, pasa i kućnih ljubimaca, osim “pripitomljenosti” dijele i određene osobine. Kućni ljubimci obično imaju manje uši i uvijenije repove od svojih divljih predaka. Također, imaju manje čeljusti i zube, bijele mrlje na krznu i češće se razmnožavaju. Taj je fenomen poznat kao “sindrom pripitomljavanja”. Slične je evolucijske promjene, opisuje autor, doživjela i lisica.

Zanimljivo je i to da je u Jensenovoj džungli, jedna od najvećih razlika između divljih i pitomih ptica u veličini moždanog stabla uključenog u reakcije stresa.

– Mozak je vrlo kompliciran organ koji troši 25-30 posto energije kod sisavaca. Ako odaberete životinje koje brže rastu i imaju veći reproduktivni učinak, postavljate zahtjeve u načinu na koji te životinje koriste energiju. Pilići se ne moraju nositi s puno složenih stvari koje divlje životinje rade, pa “odmaraju’” mozak, ali su povećali rast i reprodukciju – pojašnjava prof. Jensen.

Sindrom pripitomljavanja, dokazano je kod miša, ne mora biti ograničen samo na životinje koje su ljudi namjerno uzgojili. Kućni miš ljudima je počeo krasti hranu prije 15.000 godina, prema studiji Liora Weissbroda, zooarheologa sa Sveučilišta Haifa u Izraelu.

Postoje dokazi da je tako dug suživot s ljudima promijenio sam DNK miševa; postali su snalažljiviji i pametniji u potrazi za hranom koju im ljudi tisućama godina skrivaju!

I dok je život u blizini ljudi kućnog miša učinio pametnijim, voćnu je muhu – usporio i zaglupio! Među genetičarima koji rade s voćnim mušicama poznato je, navodi autor, da su laboratorijski sojevi daleko manje aktivni od njihovih divljih rođaka. Puno je lakše uhvatiti odbjeglu muhu koja je uzgojena u laboratoriju u usporedbi s hvatanjem muha koje zuje oko čaše cabernet sauvignona.

Istraživanje je pokazalo da su sve životinje, koje smo htjeli pripitomiti (kokoš, pas, mačka) ili nismo (miš, muha), postale neraskidivo povezane s ljudima od kojih više ne zaziru kao nekada.

Večernji list