Završila je studij turizma u Španjolskoj, bila perspektivna sportašica. S pronalaskom posla u prijestolnici Madridu, u kojem je živjela, zasigurno ne bi imala problema.
Međutim, ona se odlučila za Mostar, grad svoje majke, a postala je i jedno od najpoznatijih lica SUM TV-a, sveučilišne televizije u Mostaru. Sve do dolaska ovdje, Azra nije znala jezik. - Život me nekako doveo ovdje. Moja je majka prije dvije godine bila u Mostaru i odlučila sam doći živjeti s njom i vidjeti kakav je život ovdje - priča nam u uvodu dok uspoređujemo dva grada - Madrid i Mostar. Zajedničko im je prvo slovo i jednak broj znakova, piše Večernji list BiH.
- Jako je teško usporediti Madrid i Mostar. Madrid je grad koji ima tri milijuna stanovnika, i to samo u središtu. Ako računamo periferiju, ima ih puno više. Način života i tempo također su različiti. Ono što bih mogla izdvojiti kao isto, osim broja slova, jest kako postoje dvije nogometne momčadi s dvama stadionima, Zrinjski i Velež, kao u Madridu Real Madrid i Atletico de Madrid. Uz to, stadion jednog nalazi se u gradu, a drugog na periferiji. A i klima je vrlo slična - kaže nam Azra. Također, ističe i mentalitet. - U Španjolskoj mentalitet također ovisi o tome gdje živite. Nije isto živjeti u glavnom gradu Madridu ili Barceloni i živjeti u manjim mjestima, poput Albacetea ili Segovije. Što je veći grad u kojem živite, mentalitet je otvoreniji, kao što je to sigurno i u ostatku svijeta. Mogla bih reći kako su ljudi u jednom pogledu slični, u smislu da vole izlaziti i biti na ulici kada je sunčano, provoditi vrijeme u barovima, organizirati roštilje s prijateljima... Ali što se tiče načina razmišljanja u nekim aspektima, Španjolska je naprednija, ne gleda se toliko tko ima što. Što ne znači da BiH, kada bi htjela, ne bi mogla doći do iste razine. Način razmišljanja ovdje je razumljiv, ali s vremenom trebao bi se malo promijeniti - ističe za Večernjak Azra.
Ronaldo ispred Messija
Na Sveučilištu u Mostaru jedna je od najboljih studentica novinarstva i voditeljica na SUM TV-u, a prije toga studij turizma završila je na jednom od najtežih i najstarijih javnih sveučilišta u Madridu. Pitamo je odakle želja i energija za daljnjim učenjem i svladavanjem gradiva. - Jako je jednostavno. Kad radite ono što volite ili na neki način vidite da vas put vodi prema onome što želite od djetinjstva, energija i želja idu ruku pod ruku. Sportsko novinarstvo je moja ljubav, to sam shvatila na Svjetskom prvenstvu 2010., gdje je bila Sara Carbonero, službena novinarka “La Roje”, i rekla sam: “Želim biti kao ona, okružena sportom, mojom ljubavlju, a da to mi bude posao” - kaže za Vecernji.ba. Sport je u Azrinu životu uvijek bio prisutan, zato i nije čudno što njezini sugovornici uživaju odgovarati na njezina pitanja. - Odmalena sam uvijek trenirala neki sport. Mali nogomet najdulje sam trenirala i igrala, natjecali smo se u ligi u regiji Madrid. Prvo protiv muškaraca, nije bilo ženske lige, a godinu dana poslije i protiv djevojaka. Prije toga također sam dugo vremena trenirala ritmičku gimnastiku. Ljeti sam igrala tenis, a moja skupina prijatelja i ja bili smo vrlo aktivni i uvijek smo se bavili nekom sportskom aktivnošću. Vjerujem kako je sport jako važan i kako se od djetinjstva treba nešto trenirati ili se posvetiti nekoj vrsti sporta. Treniranje je dobro za timski rad i prijateljstvo. Uz to, bavljenje timskim sportom potiče socijalizaciju jer se upoznaju novi ljudi i generira niz uspomena i iskustava podijeljenih s drugima - kaže nam. A otkrila nam je i za koga navija, a to nije Real Madrid.
- Svi koji me poznaju znaju da sam fan Atletica. Prema Atleticu imam vrlo jake osjećaje, pa čak i ako momčad ne pobjeđuje uvijek, i bilo bi puno lakše biti navijač Real Madrida. Mnogi ljudi ovdje to ne razumiju, ali u Madridu broj navijača praktički je pola-pola - kaže nam, a onda joj postavljamo pitanje - Messi ili Ronaldo. - Obojica su nevjerojatni igrači koji su dali nekoliko spektakularnih godina za španjolski i svjetski nogomet. Da moram birati, držala bih se Cristiana Ronalda. Imala sam prilike vidjeti ga kako igra uživo i to je nevjerojatno. Njegova disciplina je nevjerojatna, oduvijek je želio biti najbolji, a i njegov trening i dandanas. On točno zna gdje se postaviti i zabiti pogodak. To su neki stvari kojima se divim kod ovog igrača. Bila sam i na njegovu predstavljanju na Bernabeuu, imala sam petnaest godina i bilo je nevjerojatno vidjeti pun Madrid zbog susreta s nogometašem. Ronaldo je puno dao Realu, a i Real Ronaldu - kaže za Vecernji.ba. Hrvatski jezik, priznala je svojedobno, najteži je koji je učila, a na Sveučilištu u Mostaru uspješno ga svladava. - Jezik još moram svladavati. Nisam bila u dodiru s njim u Španjolskoj, tako da nisam imala priliku naučiti ga. Teško je, vjerojatno zato što je gramatika potpuno drukčija. Čim se svi mi iz Španjolske susretnemo s padežima u hrvatskom, malo se zbunimo - kaže kroz smijeh. Zahvalila je i svim profesorima Filozofskog fakulteta koji joj otpočetka pomažu u radu i svladavanju jezika. - Moram zahvaliti i kolegama s novinarstva i videomontaže i režije, koji su uvijek tu da mi pomognu u bilo čemu, a posebno Emili Ibrulj, jako ambiciozna djevojka koja ima mnogo obveza i, unatoč svemu, od prve godine pomaže mi s gotovo svim tekstovima koje sam napisala - kaže nam.
Prostor za razvoj
Kada su u pitanju prednosti ove zemlje, kaže kako je super što ima dosta prostora za razvoj. - U Madridu, primjerice, teško je napredovati jer je već sve izmišljeno ili gotovo sve. Ako si bio malo vani, možeš donijeti nove stvari, pokrenuti nove biznise, biti prvi u nečemu... - kaže Azra za Vecernji.ba. Komentiramo i činjenicu kako mnogi izvana misle da ovdje još traju sukobi pa, kada dođu, uvjere se da nije sve kao u filmovima, koji su u ovoj zemlji uglavnom vezani uz ratnu tematiku. - Mislim da infrastruktura puno pomaže u tome. Bilo bi potrebno malo više uložiti u infrastrukturu i promijeniti izgled gradova, starih zgrada iz kojih još uvijek možete vidjeti da je bio rat. Stadioni su također prilično stari, kao prije rata, a sve to ne daje lijep vizualni dojam. Realna sam i znam kako za to treba vremena i novca, ali možda bi se to moglo početi stavljati na popis stvari koje treba promijeniti, upravo kako bi se izbjeglo tu misao turista i neturista, jer postoje ljudi koji razmišljaju hoće li doći ili ne, jer misle da smo još u ratu. Za one ljude koji misle da je to tako, bilo bi potrebno prvo promijeniti unutarnje odnose u državi i tako ljude izvana naučiti pozitivnim stvarima o ovoj zemlji, a ne samo o negativnim ili ratnim temama. Snimati dokumentarne filmove o ljepoti BiH, njezinoj prirodi i bogatstvu i ne zaranjati u ratne teme o kojima imam dojam da se jedino govori. Povijest se ne smije zaboraviti kako se ne bi ponovila, ali mora se ići dalje - priča nam Azra. Osvrnuli smo se i na temu odlazaka. Neki uspiju, a neki se vani brzo razočaraju...
- Gdje god da ste, morate se potruditi. Problem je u tome što mnogi ljudi misle kako će u uređenoj zemlji sve biti puno bolje, ali u stvarnosti sve ovisi o pojedincu. Onda, zašto se ne boriti ovdje? Istina je kako je ovdje pomalo teško vidjeti budućnost, posebno mladim ljudima, ali i to se može promijeniti. Da se Martin Luther King nije se borio, Afroamerikanci još uvijek ne bi imali građanska prava, da pokret glasačkog prava nije postojao, žene još uvijek ne bi glasovale. Uzimajući sebe za primjer, svakodnevno se borim s jezikom. Mnogi su mi govorili kako sam luda zbog želje da ovdje pokušam studirati novinarstvo i da ga nikada neću moći završiti. A evo me, završavam preddiplomski studij i imam emisiju na SUM TV-u. Treba se boriti i ako je za neko dobro, napor nije uzaludan i sigurno će se isplatiti - završava za Večernji list Azra Isić. •
