Znanstvenici o oluji koja je pogodila Peking: Zdrava je za prirodu

Ovo može zvučati kao nevažna razlika koja je bitna samo geolozima, no veličina čestica igra veliku ulogu za zdravlje stanovnika.

Zrnca pijeska čestice su promjera većeg od 0,06 mm, a čestice prašine su manje, laganije i mogu putovati mnogo, mnogo dalje. Vjetar neće tako lako otpuhati pijesak na udaljenostima od stotine kilometara, dok će prašinu mnogo lakše proširiti i diljem svijeta.

Čestice manje od 10 mikrometara, a posebno one manje od 2.5 mikrometra, predstavljaju ozbiljnu prijetnju za ljudsko zdravlje jer su dovoljno male da mogu završiti u našim plućima.

Što uzrokuje današnje oluje prašine – radi li se o prirodnom procesu ili je to možda rezultat klimatskih promjena? Odgovor je složen i vjerojatno se radi o kombinaciji više faktora, navodi geolog Matt Telfer sa Sveučilišta Plymouth u časopisu Conversation.

Znanstvenici su u nedavnoj studiji analizirali koliko su u zadnjih 2000 godina u Kini razni društveni sustavi, ali i klimatske promjene utjecali na učestalost oluja prašine. Ustanovili su da se porast broja oluja podudarao s povećanjem broja stanovništva i jačanjem azijske monsunske cirkulacije, prenosi Index.hr.

Zanimljivo je da se učestalost takvih oluja povećavala tijekom razdoblja jačih kiša, jer se u tom periodu populacija brže razvijala te se koristila veća poljoprivredna površina.

Drugi faktor koji utječe na pojavu oluja prašine prirodnog je porijekla. Primjerice, jedva naseljena depresija Bodele u Sahari najveći je izvor atmosferske prašine na svijetu, usprkos svojoj skromnoj veličini. Razlog tomu su suhi pustinjski uvjeti, površine od finih naslaga sedimenata te obližnje planine koje usmjeravaju vjetar na tom području.

Pozitivna uloga

Oluje prašine imaju i svoju pozitivnu ulogu. Naime, one do oceana prenose ključne mineralne hranjive sastojke, kao što je željezo, tako da se ponekad nazivaju gnojivom za oceanske fitoplanktone.

Studija iz 2014. godine pokazuje da više od tri četvrtine otopljenog željeza u sjevernom dijelu Atlantskog oceana dolazi od saharske prašine. Neka druga istraživanja ukazala su na to da prašina iz Sahare igra presudnu ulogu u gnojidbi amazonske prašume hranjivim fosforom.