Ostavljati za sobom ostatke hrane u prirodi baš i nije dobro

Ostacima hrane poput kora naranče i banane nekad trebaju i dvije godine da se razgrade, a za to vrijeme privlače divlje životinje - i mogu im itekako štetiti. Kora od naranče, banane ili dijelovi jabuke biorazgradivi su i nema ništa štetno ako ih bacimo u prirodi prilikom kakve šetnje ili planinarenja? Možda ćete se začuditi, ali ne – ne bismo trebali ostavljati hranu u prirodi, koliko god se to prirodno činilo.

Iako je šteta od jestivih otpadaka osjetno manja nego da ostavljamo za sobom plastične boce, opuške ili papirnate ambalaže, jedino što je sigurno ostaviti jesu tragovi vlastitih đonova.

Na hrpi komposta u dvorištu otpaci imaju dobre uvjete za razgradnju. No gomila mikroorganizama, odgovarajuća toplina, kao i drugi faktori koji ubrzavaju propadanje, u šumi ili na livadi ne postoje.

Ostacima hrane poput kora naranče i banane nekad trebaju i dvije godine da se razgrade, što znači da će ležati uz stazu, u grmlju ili u jarku uz cestu puno dulje nego što biste pretpostavili. Za to vrijeme otpaci mogu naštetiti životinjama.

Budući da hrana, čak i u malim količinama, može privući životinje, to može stvoriti probleme i ljudima i prirodi. Nakon što divlje životinje otkriju mjesta na kojima mogu pronaći hranu, počet će im se vraćati.

Čak su i male količine hrane ili odbačeni omoti sasvim dovoljni za takvo ponašanje. Primjerice, vjeverice ili galebovi koji su toliko utrenirani da u trenu mogu odnijeti doručak sa stola mogu biti naporni, ali veće životinje ili pak glodavci koji nose viruse postaju potencijalno opasni krenu li lutati kampovima ili stazama na kojima se kreću ljudi.

Osim toga, ljud može štetiti životinjama, bilo zbog sastava ili ambalaže, a stručnjaci tvrde da im se može i toliko svidjeti da prestanu jesti ono što bi prirodno odabrali.

Ostave li se otpaci na cesti, životinje privučene hranom mogu stradati pod kotačima automobila, što vodi do dodatnih rizika zbog privlačenja strvinara - i tako ukrug. Jedno od istraživanja potvrdilo je da jeleni u nacionalnim parkovima za života mogu pojesti i do pet kilograma plastične ambalaže ili folija koje im začepljuju crijeva. Privučeni hranom, postaju agresivni, pa čak i opasni za ljude. A jeleni nisu izolirani slučaj. Stoga je najbolji savjet ostaviti prirodu u jednakom stanju u kakvom smo je našli i ako već moramo ostavljati tragove, neka to budu jedino oni koje stvaraju đonovi, prenosi punkofer.hr.