Masovno se traži raskid ugovora s Telemachom

A rat između telekom kompanija Telekom Srbije, odnosno M:tela i pružatelja usluga kabelskoga interneta Telemacha doživio je vrhunac početkom ove godine kada su bez paketa s kanalima Arena sporta ostali svi korisnici Telemacha.

S obzirom na to da su na tim kanalima otkupljeni najekskluzivniji sadržaji, od nastupa reprezentacije, Premijer lige BiH, Lige prvaka..., nastala je pobuna kada je Telemach, odnosno United grupa, iz svoje ponude izbacio ove kanale. Prethodno je to učinio M:tel s kanalima Sport kluba. Ombudsman za zaštitu potrošača Saša Marić našao se između dvije vatre kada je stao u obranu potrošača.

Što je, po vašem mišljenju, prijeporno u ovome ogledu Telemacha, odnosno M:tela?

Situacija je eskalirala od 1. siječnja ove godine. Poduzeće Telemach obavijestilo je svoje korisnike da ukida kanale Arena sporta. To je učinjeno dan nakon te objave čime je Telemach u tome konkretnom slučaju prekršio vlastite uvjete poslovanja koji su objavljeni u travnju prošle godine. U tim uvjetima stoji da su dužni za bilo koju izmjenu ponude programa, kanala i uvjeta obavijestiti javnost 30 dana unaprijed. Znači, oni su to grubo prekršili i to nisu učinili. Nastavili su dalje pružati usluge s istom cijenom, ali bez ovih kanala. Potrošači su se počeli žaliti prvog radnog dana, 4. siječnja. Instituciji ombudsmana počele su dolaziti žalbe potrošača, koje su do ovoga intervjua dosegle brojku od gotovo 150.

Što piše u tim žalbama?

U tim žalbama navodi se da su nezadovoljni uslugama jer im ih je Telemach prestao isporučivati. Također navode da žele mijenjati ugovore, da idu na druge operatore ili žele ostvariti neke pogodnosti. Žale se i na činjenicu da su od ljudi iz Telemacha dobili informacije kako ne mogu prekinuti ugovore jer će ih kazniti ako to učine te da onda moraju platiti sve mjesece trajanja dvogodišnjih ugovora. To je nebulozno jer traže da im se plati za uslugu koja više neće biti isporučena. Temeljem tih žalbi Institucija ombudsmana počela je raditi i uputili smo preporuke koje su se odnosile na društvo Telemach. Oni, naime, moraju ispoštovati odredbe Zakona o komunikacijama koji su prekršili u pojedinim člancima te Zakona o zaštiti potrošača, koji je također prekršen. Također, prekršen je i Zakon o obveznim odnosima, a uz to sve ne poštuju ni vlastite uvjete poslovanja.

Tko se našao “na meti” vaših preporuka?

Mi smo žalbe dobili jedino protiv Telemacha i zatražili smo od njih da ispoštuju naše preporuke. Ova tvrtka cijelo vrijeme prošloga tjedna, sve do nedjelje, nije se javljala Instituciji niti se oglašavala. Nažalost, nije se uključivao ni RAK, koji je regulator i koji može izreći kazne, ali i ukinuti licencije kada dođe do većih kršenja prava. U nedjelju se, pak, Telemach oglasio kako ih ja, navedeno imenom i prezimenom, diskriminiram. Priču su okrenuli u smjeru M:tela.

A zašto niste reagirali na M:tel?

Činjenica je da ova institucija nije dobila nijednu žalbu u tom slučaju, a postupa isključivo na temelju žalbi. Što ne znači da ih neće biti ubuduće. Uz to, iz Temelacha su naveli kako im moji istupi štete zato što sam u preporukama naveo zakone i članke zakona te njihova opća pravila, koja su prekršena. Istodobno, iz Telemacha to ničim nisu osporili niti su se osvrnuli na žalbe korisnika i njihove zahtjeve o prekidu ugovora. Naveli su i da samo njih diskreditiram, a ne ostale. Pri tome želim reći da je Institucija ombudmana u travnju prošle godine izdala preporuke za sve telekom operatore u jeku koronakrize da bi trebali poštovati pravila koja je sada Telemach prekršio. To je javni dokument koji se nalazi na našoj web-stranici i otišao je prema BH Telecomu, Eronetu i M:Telu, Telemachu, RAK-u i manjim operatorima.

Svejedno, iz Telemacha se čulo kako osobno targetirate ovu kompaniju?

Apsolutno netočno. Moj je posao, i postavljen sam po zakonu, štititi prava potrošača, a njih je 3,5 milijuna. Ja targetiram svakoga tko ta prava sustavno, kolektivno krši. Uopće se ovdje ne radi ni o kakvome napadu na Telemach. Dapače, volio bih da su prije svega ovoga izvijestili Instituciju kako bismo pokušali naći neki modalitet, rješenje koje bi možda odgovaralo potrošačima. Da bilo tko drugi prekrši odredbe zakona, bilo da se radi o telekomunikacijskom, financijskom ili bilo kojem komercijalnom sektoru, Institucija ombudmena isto će postupiti.

Neki su ovaj slučaj usporedili s kupnjom pakiranja od 10 litara mlijeka u trgovini pri čemu vam trgovkinja naplati puni iznos, a da vam 9 litara uz objašnjenje da su prekinuli ugovor, primjerice, s Vindijom?!

To je manje-više identičan primjer. Jednostavno se ovdje radi o tome da, kada je potrošač, bio on iz Sarajeva, Mostara, Banje Luke, Tuzle ili bilo gdje iz BiH, dao marku, on za to očekuje ekvivalent usluge. Ovdje Telemach stalno ističe da potrošači imaju obvezu plaćati račune.

Sve je to točno i nitko to ne negira, ali s druge strane, i Telemach na temelju ugovora koje je zaključio ima obveze pružiti usluge po toj konkretnoj cijeni. Ako ta usluga nije na istoj razini, onda ni cijena ne može ostati ista. Vi ste naveli primjer mlijeka. Možda ljudi žele jogurt kao razliku usluge.

Laički rečeno, može li ono što piše sitnim slovima, a nalazi se u općim uvjetima, ipak biti nešto što će presuditi u korist Telemacha, a ne potrošača?

Citirat ću vam dva članka općih uvjeta Telemacha koje je odobrio RAK. Članak 2.15 kaže skraćeno da će “pretplatnik biti obaviješten najmanje 30 dana prije početka primjene pisanim putem, putem stranice ili javnog medija” i članak 2.16 kaže “u slučaju izmjene uvjeta opisa i cijene usluga koji su nepovoljniji za pretplatnika, postojeći pretplatnik, ako je to primjenljivo, ima pravo na drugi paket i drugu uslugu ili može raskinuti ugovor uz povrat prava neiskorištenog uplaćenog novca u roku od 30 dana od objave tih izmjena”. To su njihovi članci i to su ta sitna slova koja sada zanemaruju nauštrb potrošača.

Očito je u pitanju rat između Telekoma Srbije i Telemacha. Kakav ishod toga sukoba očekujete, prije svega, u interesu potrošača?

Taj eventualni rat na tržištu komercijalnih operatora treba se regulirati isključivo kod dviju institucija. Jedna je Konkurencijsko vijeće, a druga je Regulacijska agencija za komunikacije. Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača bavi se isključlivo potrošačima. S našeg aspekta zdrava, kvalitetna i transparentna tržišna utakmica koja nudi što bolje usluge, uvjete i proizvode po što prihvatljivijoj cijeni i transparentnim uvjetima ugovaranja ono je što mi želimo za potrošače. To je bit našeg zauzimanja. Nema tu nikakve politike niti preferiramo jednoga ili drugog pružatelja usluga. Mi želimo da potrošači dobiju svoja prava.

Grude.com/Vecernji.ba