Nikad tužniji početak nastave na Sveučilištu u Splitu

Sveučilište u Splitu održalo je ovog utorka komemoraciju za preminule studente.

Sveučilište u Splitu ovog se utorka svečanom komemoracijom i misom oprostilo od svojih tragično preminulih studenata Marije Pavković, Mirele Rezo i Stipe Romića.

Rektor Sveučilišta u Splitu, Dragan Ljutić, izrazio je sućut roditeljima, obiteljima, prijateljima tragično preminulih mladih ljudi koji su došli u naš grad primiti znanje.

– Ispred njih je bila prekrasna mogućnost života, mogućnost rasta, razvoja i napretka. Zato sada tugujemo za mladim životima, tugujemo za neostvarenim mogućnostima. Nećemo ih nikada zaboraviti, rekao je rektor Ljutić.

Mirela Rezo studirala je na Sveučilištu u Splitu, a Marija Pavković i Stipe Romić na FESB-u.

– Izgubili smo osmero mladih života na početku njihovih putova, osmero djece koja su tek počela sanjati svoje snove. Kao znanstvenici svjesni smo da se takve tragedije događaju gotovo svakodnevno svuda po svijetu, da su splet nekih nesretnih okolnosti. Kao vjernici utješeni smo vjerom da je svih osam sada na nekom ljepšem i boljem mjestu i da licem u lice gledaju svoga Stvoritelja. Ali kao ljudi imamo pravo tugovati, imamo pravo plakati i pitati se zašto se to trebalo dogoditi. Ciceron je u jednoj od svojih izreka rekao: ‘I kratak životni vijek je dovoljno dug za pošten i častan život.’ Upravo to se odnosi na naših osam studenata. Njihovi prijatelji opraštali su se od njih uistinu dirljivim i nježnim mislima, a riječi koje su najčešće upotrebljavali bile su ‘dobri, pošteni, neiskvareni, ponos svojih obitelji i zavičaja’. Dakle, teško je u ovim trenucima više od toga bilo što reći, ali dodao bih još samo da su svih osmero djeca naše šire akademske zajednice Sveučilišta u Mostaru i Sveučilišta u Splitu, a među njima je bila i studentica PMF-a, Mirela Rezo. Ona je bila studentica prve godine preddiplomskog studija Biologije i njezini prijatelji i kolege, studenti prve godine Biologije, napisali su o njoj prekrasne rečenice, vrlo nježne misli, ja ću pročitati samo jednu od tih rečenica: ‘Izvanredan, vjeran prijatelj, osoba s pravim ljudskim vrijednostima, vječiti optimist s prekrasnim osmijehom koji uvijek daje nadu’. Ovih naših osam zvjezdica na nebu je zasjalo prekrasnim svjetlom, obasjalo ovu zemlju, obogatilo sve nas i onda su prešle u neku drugu stvarnost. Ne možemo reći da su iščezli, oni će biti tu, u našim mislima, molitvama i srcima, rekao je dekan PMF-a, Nikola Koceić-Bilan.

Dekan FESB-a, Srdjan Podrug, na kojem je studiralo drugo dvoje studenata, kaže kako je teško pronaći riječi koje bi mogle dati smisao ovoj nezapamćenoj tragediji ili koje bi pružile makar i najmanje zrno utjehe obiteljima i poznanicima.

– Vijest o njihovoj smrti sve nas je strahovito potresla s jedne strane zato što smo u njima prepoznali vlastitu djecu, braću, sestre i rodbinu i prijatelje, a s druge strane zato što nas je još jednom podsjetila koliko je zapravo život krhak. O Mariji i Stipi ne mogu vam puno toga osobno kazati zato što ih u ovom kratkom vremenu kojeg su proveli studirajući na našem Fakultetu nisam imao priliku bolje upoznati. Međutim, mogu zaključiti kako se radilo o dvoje mladih ljudi koji se nisu bojali uhvatiti u koštac sa životnim izazovima budući da su se u ovim teškim životnim uvjetima u kojima živimo proteklih godinu dana spremno odlučili upustiti u avanturu studiranja daleko od svog doma i svojih najmilijih. Oboma je pri upisu na fakultet FESB bio prvi izbor i voljeli bismo da smo im mogli pružiti pomoć i potporu u ostvarivanju njihovih životnih snova koje okrutnom igrom sudbine nikad neće dosanjati, kazao je dekan Podrug.

Od svojih kolega oprostio se i Mateo Marušić, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Splitu.

– Kada spomenemo Novu godinu pomislimo na novogodišnje odluke, pomislimo na pokušaje da budemo bolji, na želje da rastemo i napredujemo. Ova prevelika tragedija dočekala nas je u novogodišnjoj noći, naši Marija, Mirela i Stipe, uz ostalih petero mladih, nisu imali prigodu ostvariti svoje odluke, svoje prilike i snove. Ali ostaju vječni primjer nama da živimo i dišemo u ljubavi, da svaki dan budemo bolja osoba od one koja smo jučer bili. Troje anđela s našeg Sveučilišta koji su dijelili brige s kojima smo se veselili i dijelili predavaonice, čiji su koraci koračali Kampusom, sada koračaju nebeskim dvorima. Bog je imao drukčiji plan za naše kolege kao i za preminule studente sa Sveučilišta u Mostaru: Stjepana, Žane, Stipe, Ivana i Mije koje spominjemo sada u našim molitvama. Nadam se da nas sada gledaju s osmijehom na licima i u milosti Njegovog prisustva. Bol ima snagu koja nas popravlja, ona nas čini boljima, ona nas osvješćuje da rastemo u dobroti i budemo jedni drugima na radost i blagost, zaključio je Marušić

Srednja.hr