Zvonko Šimić, osvajač 9 medalja s KK Stina: Želim pomagati djeci s posebnim potrebama

Zvonko Šimić ima tek 17 godina i već 9 medalja s konjičkih natjecanja. Član je Konjičkog kluba Stina. Ide u srednju medicinsku školu u Grude, a u planovima za budućnost ističe želju za završetkom studija fizioterapije iza koje se krije još jedan humani cilj: pomoć djeci s posebnim potrebama kojoj treba terapijsko jahanje.

 

Mladiću iz kojeg isijava plemenitost možemo samo poželjeti da ustraje na putu kojim je krenuo, a u intervjuu s njim uvjerili smo se da je taj put itekako ispravan.

 

Grude.com: Izreka kaže: Za mnoge, riječi ljubav, nada i snovi su sinonim za konje. Što o toj izreci možeš reći kao zaljubljenik u konje?
Zvonko Šimić: Nema se tu što objašnjavati, u toj izreci sve je rečeno. Kada se samo to spomene, to sve objašnjava... ljubav, nada i snovi... sanjamo nešto od malena, živimo u nadi da san i ostvarimo, uz puno truda, stepenicu po stepenicu, osjećamo se ispunjeno i to nas vodi ka uspjehu.

 

Grude.com:Vidjeli smo da si na nekim natjecanjima osvajao medalje sa svojim konjičkim klubom Stina. Koliko ih do sada imaš i s obzirom da si jako mlad odakle hrabrost i entuzijazam da pristupiš konjičkom sportu na takav jedan način?
Zvonko Šimić: Da. Nastupio sam na više natjecanja, a trenutno imam 9 medalja. Konje, kao i ostale životinje, volim otkad znam za sebe, a prije nekoliko godina sam čuo za klub nedaleko od mjesta gdje ja stanujem pa sam odlučio da pokušam, jer zašto ne?!

 

 

Grude.com: Konjički klub Stina organizira međunarodne turnire i okuplja rekordan broj jahača iz BiH, ali i susjednih država. Koliko je i za osobni, ali i za ekipni uspjeh važno što djelujete kao jedna obitelj i koliko Stina ima ukupno članova?
Zvonko Šimić: Tako je. Konjički klub Stina ne samo da okuplja najveći broj jahača iz BiH, već tako nam dolaze gosti kao i jahači iz susjednih zemalja Hrvatske, Crne Gore, Srbije i tako dalje. Trenutno klub broji oko dvadesetak stalnih članova, ali i još toliko koji dolaze 2 puta tjedno na rekreativno jahanje za neku vrstu opuštanja. Jako je važno da se članovi drže kao obitelj, taj sklad između jahača da nema osjećaja pred natjecanje da su konkurencija i da se trebaju boriti za bolji plasman. U Stini smo tijekom natjecanja svi zajedno, kao jedno, i bodrimo jedni druge.

 

 

Grude.com: Kako se zove konj s kojim nastupaš? Kako bi ga opisao?
Zvonko Šimić: Postoji više konja s kojim nastupam, kako ja tako i ostali članovi u klubu. Jedan s kojim sam se dosta povezao je Hana bin Hamdani, arapska kobila Hamdani linije. Ta kobila je jako posebna. Laik bi za nju rekao da je to samo obični bijeli konj, ali upravo tu se krije vrijednost konja. Ona i je jedan obični bijeli konj, ali mali konj velika srca na kojeg se možeš osloniti kada je najteže. Ona je jako pametna kobila i razumije dosta toga jer se dosta poveže s jahačem i dosta je temperamentna što mi daje još veći plus kod nje što se tiče povjerenja.

 

 

Grude.com: Koliko truda i odricanja zahtjeva konjički sport? Jednom nam je jedna sugovornica koja također voli konje rekla da je to više od sporta, da je to život.
Zvonko Šimić: Pa poprilično puno truda treba uložiti u ovaj sport, trenirajući samog sebe, ali i konja. Konj je taj koji nije došao na svijet da sve zna kao ni čovjek. Zajedno se kroz trud i rad učimo novim stvarima i napredujemo, konj i jahač kao par. Isto tako potrebno je puno odricanja, u ljetnim satima s konjima sam danonoćno. Izbacuje se često druženje s društvom. Vikendima kad idemo na natjecanja propuštam najviše tih druženja s društvom, ali tu mi je druga ekipa koja mi je kao obitelj. To je stil života, to se voli, za to se živi.

 

 

Grude.com: Ne smijemo zanemariti još jednu činjenicu, a to je da si u HKUD-u Sveta Kata Grude jedan od aktivnijih članova pa možeš li nam prokomentirati činjenicu da i tu uspjevaš biti uspješan?
Zvonko Šimić: S folklorom se bavim od svoje osme godine i isto tako s HKUD-om idemo na razna natjecanja, razne smotre, ali isto tako imamo obvezu učenja djece i mladih. Skupinu od 45 članova djece i mladih treniramo dva puta tjedno. To je nešto neprocjenjivo kada možeš tradicionalni dio prenijeti na mlađe generacije koje nisu natjerane na taj "sport" već idu jer to žele i vole.

 

 

Grude.com: Znamo da si još srednjoškolac pa postoje li sada već neki planovi za budućnost?
Zvonko Šimić: Svaki srednjoskolac ima svoje planove za dalju budućnost pa tako i ja. Uz školu, želja mi je završiti studij fizioterapije. U naš klub dolaze i djeca s posebnim potrebama na terapijsko jahanje te u budućnosti zelim spojiti svoj posao s hobijem/sportom. Terapijsko jahanje je vrlo posebno i učinkovito kod djece s posebnim potrebama jer su tijekom jahanja aktivni svi mišići u ljudskom tijelu kojih kod djece s posebnim potrebama ostalim vježbama je slabo moguće aktivirati.

 

Grude.com: Za kraj, znamo da ima mladih ljudi koji nažalost nisu dovoljno aktivni u današnjem društvu. Da bi se i oni uključili u neki sport, zavoljeli neki hobi prema kojem imaju određene afinitete i slično, pošalji im poruku za kraj razgovora.
Zvonko Šimić: U modernom svijetu gdje su zavladale tehnologija i društvene mreže teško je odvojiti vrijeme za neke druge stvari, ali bi preporučio najviše djeci i mladima da nas posjete u klubu. Druženje u prirodi sa životinjama i divnim ljudima koji nas okružuju sigurno je jedan od zdravih načina života.

 

Ž.An/Grude.com