Matica je djetinjstvo, sjećanje... simbol Gruda koji je odlučio zastati

Polako se gomilaju godine otkad sam nakon svog fakultetskog puta krenula prema Njemačkoj. Stvoren je novi život, djeca su se rodila, prohodala, naučila oba jezika i naučila se radovati ljeti kada dođemo u rodni kraj.

 

Piše: Gruđanka5/Grude.com

 

U Grudama obično boravimo u kolovozu, družimo se s obitelji i prijateljima, govorimo kako nigdje nije ovako lijepo, vjerujemo da ćemo se vratiti jednom zauvijek i onda opet odemo.

 

Ovih dana vidjela sam vijest kako je izvor Vrljike propao u zemlju. Glavom su mi počele kolati različite informacije, pa neke scene iz petog razreda kada smo kod Borke učili o rijeci koja prolazi kroz dvije države. U Imotskom je Vrljika, u Grudama Matica, u MZ Tihaljina je Tihaljina ili Tijaljina kako vam je draže pa u Ljubuškom postaje Mlade i Trebižat.

 

I taj me je trenutak inspirirao da vam napišem elektronsko pismo, da podsjetim na rijeku koja nije samo simbol Imotskog, nego i naših Gruda, da smo nekad pored nje gradili sretno djetinjstvo, gradili nešto što će se u ovim godinama u kojima sam danas i u onima u kojima ću  biti zvati sjećanje.

Netko će me blago gurnuti, ja ću pasti, pa će neki dečko iz razreda pohitati da mi pomogne. Prvotni strah zamijeniti će sigurnost zatim crvenilo u licu jer me je upravo netko spasio... i to je jedno od sjećanja.

 

Sve je manje djece koja šetaju pored Matice i ispisuju svoje uspomene, a i Matica kao da je s tisućama nas koji smo otišli odlučila na trenutak zastati. Sve rijeđe i rijeđe teče u proljeće i pred početak ljeta, sve je više prazna.

 

Ali, i to će se jednom promijeniti.

 

Gruđanka5/Grude.com