FOTO: Jaslice Jerke Tolića obasjavaju Jazvinku i Grude, te pozivaju ljude na povratak
Kad dođete u Toliće, selo iznad Gruda, ugledati ćete tablu koja vas upućuje ili na centar Tolića, ili na staru čatrnju ili pak u Jazvinku koja je, unatoč tome što postoji centar Tolića, pravo središte života nekoć itekako živog i ljudima bogatog sela.
Kao i mnoga hercegovačka sela Tolići su ostali skoro prazni, a ožive tek u vruće, ljetne dane ili pak za božićne blagdane. A zahvaljujući protagonistu priče Tolići nisu potpuno opustjeli. Jerko Tolić Ćišić jedini je ostao u Tolićima. Unatoč tome što je i poslom i društvenim aktivnostima vezan za Grude za šire područje Hercegovine, ostao je živjeti u svojim Tolićima sa suprugom, te ostati jedan od posljednjih bedema očuvanja života na Bogom danim hercegovačkim selima.
Jerko Tolić Ćišić je i predsjednik Organizacijskog odbora Tolića susreta koji se održavaju prve subote u kolovozu. Ove godine su održani jubilarni peti put, a Jerko već razmišlja o konceptu manifestacije idućeg 2018. ljeta Gospodnjeg koje nam ima doći za nekoliko dana.
No, prije svega, u ovoj godini morao je napraviti i prelijepu božićnu priču u svome domu. I možemo reći kako je kao i proteklih godina i uspio. Njegove jaslice, kada se sagledaju one izvan sakralnih objekata, vjerojatno su najveće u Grudama, a i šire. I nije to samo ove godine, već je tako svake godine. Redovito u prosincu, Jerko osmišljava svoj rad, izrađuje jaslice, udahnjujući uvijek neki novi duh u njih. Sveta obitelj i ove godine pronašla je svoje utočište u Tolićima, a Jerko, koji pjeva i u velikom zboru župe Grude, nam kaže, dok god bude mogao da će ih revno raditi.
Božićno vrijeme traje od 24. prosinca, a završava 7. siječnja kada se slavi krštenje Gospodinovo.
Do tada Jerkine jaslice moći će vidjeti svi koji budu imali želju to učiniti. Do Tolića, moglo bi se reći, vode svi putovi, a i kada dođete tu ne možete se izgubiti upravo zahvaljujući prometnim tablama. A napuštajući ih, i odatle vas vodi tabla koja kaže da je 40 kilometara od Tolića do Međugorja, 50 do Mostara, 100 do Splita, 500 do glavnog grada svih Hrvata Zagreba, a 2000 do Berlina, onog u kojem su brojni Hrvati zaradili plaće i mirovine, ali osim financijskog aspekta, malo ljepote su se nagledali u tome gradu.
Isus se rodio u Betlehemu, u trošnoj štalici koja praktički nije imala ništa, ali bila je prepuna ljubavi i zajedništva. Pokazatelj je da se ondje, gdje su ljubav i zajedništvo, sve nevolje mogu prebroditi. U Hercegovini, za razliku od nekih drugih područja, još ima i ljubavi i zajedništva.
Stare hercegovačke kuće vape za novim ljudima koji će u njima praviti jaslice, oko njih obrađivati zemljišta i proizvoditi hranu, graditi bolje društvo... Stoga, neka Jerkin primjer bude smjernica onima koji razmišljaju o povratku. Ima u Hercegovini života, itekako.
Ž.A./Grude.com